U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 107, 23-26.28-31
Oni koji lađama zaploviše morem
da po vodama silnim trguju:
oni vidješe djela Gospodnja,
čudesa njegova na pučini.
On reče i olujni se vjetar uzvitla
što u visinu diže valove mora.
Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu,
u nevolji duša im ginula.
Tada zavapiše Gospodinu u svojoj tjeskobi
i on ih istrže iz nevolja.
Smiri oluju u tih povjetarac,
valovi morski umukoše.
Obradovaše se tišini,
u željenu luku on ih povede.
Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu,
za čudesa njegova sinovima ljudskim!
Evanđelje: Mk 4, 35-41
Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko!” Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?” On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?”
MEDITACIJA
Svatko tko je ikada osjetio kako valovi kušnje, patnje, nepravde i zbrke poplavljuju lađu njegove duše shvatit će kako je za učenika posve prirodno postavljati takva pitanja. Trenuci u kojima se susrećemo s tim silama koje ne možemo kontrolirati suočavaju nas s vlastitom krhkošću, a nekad i s vlastitom smrtnošću. Problem dodatno zaoštrava osjećaj da se sve to događa nama, a da Bog to nekako ravnodušno promatra. U takvim se prilikama srce prirodno okreće k Bogu i pita: “Zar ne mariš? – drugim riječima: Ljubiš li me?” “Baš na ovom primjeru vidimo koliko je važno doživljavati Boga ljubavi i milosrđa. Zapamtite da je osim grijeha obeshrabrenje najveća prepreka k svetosti. Samo oni koji se ne uzdaju u Boga daju se obeshrabriti.”
(izvor: http://www.franjevci-split.hr/)
MOLITVA
Isuse, uzdam se u tebe. Ojačaj moje povjerenje.
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU