U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 30, 2-6; 11.12a.13b
Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio
i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.
Gospodine, izveo si mi dušu iz Podzemlja,
na rubu groba ti si me oživio.
Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte svetom imenu njegovu!
Jer samo za tren traje srdžba njegova,
a cio život dobrota njegova.
Večer donese suze,
a jutro klicanje.
Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni;
Gospodine, budi mi na pomoć!
Okrenuo si plač moj u igranje,
Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!
Evanđelje: Mk 5, 21-43
U ono vrijeme: Kad se Isus lađom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga.
Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom: »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« Isus je čuo taj razgovor, pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« A oni mu se podsmjehivahu.
No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!«, što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.
MEDITACIJA
“Večer donese suze, a jutro klicanje”, “Okrenuo si plač moj u igranje”, “Ne boj se! Samo vjeruj!”, “Što bučite i plačete?” – ovi ulomci iz današnjih čitanja putokaz su u izboru između života i smrti.
Boga uglavnom ne tražimo kad nam je dobro. Svijest o Bogu, onda kad nam je dobro, možda bi nam uzbunila savjest i izbacila nas iz sigurne kolotečine, mnoge bismo stvari tada morali drugačije promatrati i onda se i drugačije ponašati. Zato ga ne tražimo kad nam je dobro. Sreću, zadovoljstvo i uspjeh smatramo vlastitom zaslugom. Često je očaj upravo blagoslovljen zato jer dovede do Boga. Jair i bolesna djevojka tako se kriju u nama, svim ljudima.
Gospodine! Katkad mi se činiš daleko, kao da je do Tebe teško doći. Ima drugih koji su oko Tebe i koji imaju veće pravo na Tebe… Stavi ruku i na mene, želim Tvoj dodir u mojoj nemoći!
(izvor: D.Miletić)
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU.