U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 16, 1-2a.5.7-8.11
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«
Gospodin mi je baština i čaša:
ti u ruci držiš moju sudbinu.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje,
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima;
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.
EVANĐELJE; Lk 6,39-42
A kaza im i prispodobu: “Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.” “Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.”
MEDITACIJA
Isus zna biti jasan i kad je potrebno dovoljno oštar. Posebno me se doima njegova prispodoba o čovjeku koji želi izvaditi trun u oku svoga brata, a brvno u svome oku ne opaža. Često sam se pitao što to znači i kako to tumačiti. Pomišljao sam da bi možda trun bio neki mali grijeh, sitna pogreška, a brvno neki teški grijeh, veliki propust. Ili da je brvno ono što se zaista opaža i smeta drugima. Očiti znak da je to izazov ljudskoj ograničenosti, nekritičnosti i pokvarenosti. Smijemo to i tako promatrati i otkrivati koliko se to i nas tiče.
Osjetio sam, i nadahnuće ovakvog tumačenja. Najveća krepost našega odnosa prema Bogu i prema bližnjima jest ljubav. Ona je iznad svega. Tko ljubi, ispunio je zakon. Najdublji ponor ljudskog srca jest pomanjkanje ljubavi. Osjećam da je Isus i na to mislio. On nas potiče da jedni drugima pomognemo, čak i da upravimo bratu kraj sebe opomenu kad je to potrebno. Međutim, svako opominjanje bez ljubavi nema odjeka ni smisla. Tada to nije u službi spasenja. Ako opominjemo bez ljubavi, činimo nešto što ima još gore posljedice. Opomena s ljubavlju spašava i stiče brata.
Prema tome, sve ono što vidimo na bližnjemu, bez obzira bilo to veliko ili sitno, uočljivo ili prikriveno, sve je to trun u oku brata. Brvno u mom oku jest pomanjkanje ljubavi. Potrebno je ponajprije to riješiti, najprije to brvno ukloniti. Tek kad tako riješimo stanje u svom srcu, smijemo pristupiti bratu s nakanom da iz njegova oka izvadimo trun. Bit će to tada s ljubavlju, a to onda znači da će imati i ploda.
(Zvjezdan Linić; Gospodine samo reci riječ; TEOVIZIJA; Zagreb, 2008.)
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU.