U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 111, 7-10
Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost,
stalne su sve naredbe njegove,
utvrđene za sva vremena, dovijeka,
sazdane na istini i na pravdi.
On posla spasenje svom narodu,
Savez svoj postavi zauvijek:
sveto je i strašno ime njegovo.
Početak mudrosti strah Gospodnji!
Mudro čine koji ga poštuju.
Slava njegova ostaje dovijeka!
EVANĐELJE; Lk 7,36-50
Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: “Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.” A Isus, da mu odgovori, reče: “Šimune, imam ti nešto reći.” A on će: “Učitelju, reci!” A on: “Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset.Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?” Šimun odgovori: “Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.” Reče mu Isus: “Pravo si prosudio.”I okrenut ženi reče Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.” A ženi reče: “Oprošteni su ti grijesi.” Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: “Tko je ovaj da i grijehe oprašta?” « A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«
TIŠINA
Zastani u tišini i poslušaj što ti to danas Bog govori? Što želi od tebe?
MEDITACIJA
Doći nekom u goste znači donijeti sama sebe – sve što sačinjava vlastiti život, sve najvrednije i najbitnije – i to podijeliti s gostoprimcem. Tek tada dobivaju smisao cvijeće i darovi, nazdravice i kucanja s domaćinom, tek tada sve to nešto kaže.
Pozvati nekoga u goste, to znači primiti ga, prihvatiti ga, postati dionikom njegova života. Tek tada ima smisla prostrti svježi stolnjak, ponuditi ga najboljim što se u kući nađe, staviti cvijeće u vazu. Tek tada te stvari govore da ga prihvaćaš.
(M. Malinski; Riječ za svaki tjedan; Đakovo, 1984.)
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU