U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Jon 2, 2-5.8
Iz utrobe riblje
stane Jona moliti Gospodina,
Boga svojega:
Iz nevolje svoje zavapih Gospodinu,
i on me usliša;
iz utrobe Podzemlja zazvah,
i ti si mi čuo glas.
Ti me baci moru u dubine,
i voda me opteče.
Sve poplave tvoje i valovi
oboriše se na me.
Pomislih: odbačen sam
ispred očiju tvojih.
Al’ ipak oči upirem
svetom Hramu tvojem.
Samo što ne izdahnuh
kad se spomenuh Gospodina,
i molitva se moja k tebi vinula,
prema svetom Hramu tvojemu.
EVANĐELJE; Lk 10, 25-37
I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: “Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?” A on mu reče: “U Zakonu što piše? Kako čitaš?”Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!” Reče mu na to Isus: “Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.” Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: “A tko je moj bližnji?” Isus prihvati i reče: “Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: ‘Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'” “Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?” On odgovori: “Onaj koji mu iskaza milosrđe.” Nato mu reče Isus: “Idi pa i ti čini tako!”
MEDITACIJA
Početno pitanje zakonoznanca iz evanđelja je: “Tko je moj bližnji?” Pitanje upozorava na mogućnost da neki nisu bližnji, pa ih onda ne treba uključiti u krug svoje brige i ljubavi. Isus hoće ispraviti takav stav. Evanđelje je poziv na okrenutost svakom čovjeku – jer svaki čovjek nas poziva na potrebnu mu ljubav i milosrđe.
Samarijanac iz evanđelja pomaže vinom i uljem, novcem i dobrim riječima, svojim vremenom i mogućnostima. Crkva prepoznaje u tom Samarijancu, koji uljem zalijeva rane izranjenom čovjeku, istinskog Pomazanika, Krista.
Isus se saginje nad unesrećenim čovjekom, nad bijednim čovječanstvom. On će ponijeti čovjeka kao što pastir nalazi izgubljenu ovcu i prima je na ramena. To su slike o Isusu, dobrom pastiru, milosrdnom Samarijancu. Nije ispunjenje milosti tek jednokratna podijela milosti potrebitom čovjeku, nego se Isus hoće trajno dati njemu. Isus je isplatio sve što je čovjeku potrebno, dao je cijenu dovoljnu da čovjeku bude dobro do njegovog Isus i nas poziva u evanđelju riječima: “Idi i ti čini tako!”
(izvor: D.Miletić)
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU.