Dok trijezno i razborito otkriva realnost i snagu sila zla, Papa ne dijabolizira „protivnike“ nego spremno priznaje grijehe „koji Crkvu progone iznutra“ moleći oprost od Boga i od ljudi i ne odričući potrebu otpora svim oblicima zla punu pozornost usmjeruje na potrebu činjenja dobra.
Jasno i čisto, pastirski zauzeto, Papa u ovoj knjizi razgovora donosi smjernice što nam je činiti i mogli bismo ih pregledno složiti u nekoliko koraka. Prvi je korak obraćenje, koje i danas – unatoč njegovoj izloženosti sekularističkome pražnjenju pojmova – znači vratiti Boga u središte i pretpostavlja globalni ispit savjesti. Drugi je korak razlučivanje dobra od zla u živućem vremenu, a može se ostvariti povratkom na riječi evanđelja kako bismo razlučili što evanđelju doista pripada, što se zakonito mijenja tijekom vremena, a što mu ne pripada. Treći je korak sabranost koja je to nužnija što smo više, zahvaćeni kriznim situacijama, primorani na djelovanje, jer nas upravo sabranost može zaštiti da se ne izgubimo u pretjeranom aktivizmu. Sljedeći je korak ustrajno svjedočenje o čemu ovisi sva vjerodostojnost Isusovih učenika, pa i tada ili baš upravo tada kada naše svjedočenje može postati sablazan.
Koračajući ovim putom, kršćanski se vjernik ne može umoriti – kao što i kršćanstvo ne poznaje umor – a Katolička crkva ostvaruje svoju punu povijesnu i metapovijesnu dimenziju. Jer Crkva se ne može svesti na „mješavinu socijalne etike, institucionalnog mišljenja moći, psihoterapije, tehnike meditacije, muzejske službe, kulturnog menadžmenta i socijalnog rada“ (165), nego kao živa Kristova tjelesnost ostvaruje svoje poslanje tako što „daje Njega, otvara vrata k Bogu i tako ljudima daje ono što oni najviše očekuju, što im je najviše potrebno“. (202) Čini to po „velikom čudu ljubavi koje se uvijek iznova događa“ a na kršćanima je – posvjedočuje Papa osobnim iskustvom vjere – da s punom sviješću o blagu koje nose otkriju jednostavnost, dubinu i radost kršćanske vjere. Takvi će biti i jesu svjetlost svijeta.
O knjizi razgovora s papom Benediktom XVI. “Svjetlo svijeta” Petera Seewalda, pripremila: Ružica Pšihistal