U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 19, 2-5
Nebesa slavu Božju kazuju,
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Dan danu to objavljuje,
a noć noći glas predaje.
Nije to riječ, a ni govor nije,
nije ni glas što se može čuti,
al’ po svoj zemlji razliježe se jeka,
riječi njihove sve do nakraj svijeta.
EVANĐELJE; Lk 11,37-41
Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu.Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. A Gospodin mu reče: “Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše u zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu. Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle – sve vam je čisto.”
MEDITACIJA
Koliko li puta evanđelja bilježe upravo ovakav scenarij? Bog govori. Čovjek dirnut Riječju Božjom poziva i prima Boga u svoj dom– u svoje srce, no onda se događa ona naša najveća tragedija: ‘K svojima dođe i njegovi ga ne primiše’ Naime, Bog dolazi u naš život, u naša srca sa svom zahtjevnošću svoje božanske prisutnosti, ali mi ljudi nismo kadri dopustiti Bogu da On bude Stvoritelj, a mi stvorenje.
Mi bismo, baš poput Adama, uvijek iznova htjeli biti mali bogovi i određivati Bogu što i kako bi On trebao činiti, ne samo u našem životu, nego u čitavom kozmosu. Tako redovito zadajemo Bogu vrlo striktne koordinate kako i što Mu je činiti, da Ga svojom slobodom zapravo onemogućavamo da, iako svemoguć, išta učini u nama i oko nas, a sve zbog naše nevjere, našeg nepovjerenja u Njegovu božansku svemoć i ljubav.
To je bezumnost o kojoj govori Isus u današnjem evanđelju. Mi ljudi, budući smo često licemjerni i podvojeni u odnosu prema drugima, u trajnoj smo napasti da i u odnosu s Bogom stvari dijelimo ili razlikujemo na ono izvanjsko i ono nutarnje, na ono javno i ono privatno, osobno. Bog je došao spasiti čitavog čovjeka, i samo čitavim predanjem svoga srca Bogu možemo biti dionici Njegove ljubavi koja se očituje u njegovu spasenju na i po križu.
fra Siniša Paušić
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU.