U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 124, l-8
Da nije Gospodin za nas bio
— neka slobodno rekne Izrael —
da nije Gospodin za nas bio:
kad se ljudi digoše proti nama,
žive bi nas progutali.
Kad je uskipio bijes njihov na nas,
voda bi nas prekrila;
bujica bi nas odnijela,
vode pobjesnjele sve nas potopile.
Blagoslovljen Gospodin koji nas ne dade
za plijen zubima njihovim!
Duša je naša poput ptice umakla
iz zamke lovačke:
raskinula se zamka,
a mi umakosmo!
Pomoć je naša u imenu Gospodina
koji stvori nebo i zemlju.
Evanđelje: Lk 12,39-48
“A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.” Nato će Petar: “Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?” Reče Gospodin: “Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe, nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.” “No rekne li taj sluga u srcu: `Okasnit će gospodar moj` pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.” “I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.”
Meditacija
Isus Krist uči svoje učenika, a i sve nas, što znači kršćanska ‘budnost.’ Pitanje je! Da li mi sa sigurnošću vjere imamo pouzdanja u Kristovu riječ te čekamo njegov neprestani dolazak u naš ţivot? Jedna od bitnih sastavnica ljudskoga mišljenja i življenja je i čekanje. To je okrenutost prema budućem i nepoznatom, prema obećanom i mogućem, ali još nedogođenom. Kada bismo izmjerili vrijeme koje u jednom prosječnom životu provedemo u čekanju, vjerojatno bi došli do jedne trećine. Žalosno je vidjeti one koji više nemaju što očekivati, kojima su „potonule sve lađe,“ koji depresivno tumaraju okolo, razočarani nad svim svojim očekivanjima. Čekanje na nešto vrijedno ili na dragu osobu zahvaća dubinu ljudskih misli i osjećaja, zahvaća naše srce i donosi radost. Ali, postoji i čekanje koje donosi strah i bojazan. Takvo čekanje je bolje da se i ne dogodi, ali ga se često ne može izbjeći. Postoje očekivanja na koja čovjek nije mogao utjecati, tu je i razočaranje znatno manje. No, kad sam čovjek zakaže, kada tok očekivanog skrene vlastitom neodgovornošću, onda je razočaranje ogromno. Oni koji su se u životu razočarali, trebaju ohrabrenje i usmjerenje prema novoj budućnosti koja će im u život unijeti nadu, radost i veselje. Isus je došao i donio Radosnu vijest – Evanđelje.
(Preuzeto sa: http://zrno.fsb.hr/)
OČE NAŠ. ZDRAVO MARIJO. SLAVA OCU.