U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 147, 12-15.19-20
Slavi Gospodina, Jeruzaleme,
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.
Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
e učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!
EVANĐELJE; Iv 1, 1-18
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: “To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!” Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.
TIŠINA
Saberi se, moli Gospodina za dar molitve, otvori Duhu Svetomu svoje srce.
MEDITACIJA
Ti si vječna Riječ, živa riječ.
Ti si u svakome početku; ti si početak svega
Što je bilo i što jest i što će biti.
Ti si tu kao riječ: otvaraš se i sam sebe izričeš.
Obraćaš se svima i svakomu.
Izlaziš iz sebe i tičeš se sviju.
Dolaziš do riječi i postaješ tijelo, kad ljudi vjernički o tebi govore.
Obraćaš mi se; i ja razgovaram s tobom.
Pozivaš me; pozvao si me imenom; ja sam od tebe pozvani.
Ti si moj poziv, moje ”zvanje”.
Po tebi ja dolazim do riječi i mogu se izreći.
Ti si moja riječ kad više ne nalazim riječi i kad ostanem bez riječi.
Nikad se ne zaričeš.
U tvoje obećanje mogu se uvijek pouzdati.
(Elmar Gruber; Monolozi s Bogom; Slavonski Brod, 2006.)
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU