U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 100, 1b-5
Kliči Gospodinu, sva zemljo!
Služite Gospodinu u veselju!
Pred lice mu dođite
s radosnim klicanjem!
Znajte da je Gospodin Bog:
on nas stvori, i mi smo njegovi,
njegov smo narod i ovce paše njegove.
Uđite s hvalama na vrata njegova,
u dvore njegove s hvalospjevom;
hvalite ga, ime mu blagoslivljajte!
Jer dobar je Gospodin,
dovijeka je ljubav njegova,
od koljena do koljena vjernost njegova.
EVANĐELJE; Lk 7,11-17
Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: “Ne plači!” Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: “Mladiću, kažem ti, ustani!” I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: “Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!”I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.
MEDITACIJA
Ovaj događaj donosi samo Luka. To je jedan od događaja u kojem Isus pokazuje poštovanje i sućut prema ženama kao jednoj od društvenih grupa onog vremena koje nisu bile dovoljno priznate kod Zidova i pogana. Za puno razumijevanje događaja valja imati na umu ondašnje židovsko uvjerenje da je bolest ili prerana smrt Božja kazna dotičnom za njegove javne ili tajne grijehe. Kad je umirala mlada osoba do dvadesete godine, to se smatralo kaznom Božjom za grijehe roditelja. Ovo znači da su vjernici Naina udovicu i njezina sina smatrali kažnjenim grešnicima. Isus ispravlja takvo mišljenje.
Luka zove Isusa Gospodinom kad prikazuje susret Učitelja i ožalošćene majke udovice. Isus je Gospodin zato što vidi tugu prezrene udovice i pokazuje prema majci poštovanje: najprije tješi majku, a onda u znak da ozbiljno misli oživljava njezina sina. “On ga dade njegovoj majci” Ova formulacija pokazuje da je majka udovica u središtu Isusove i Lukine pažnje.
Ovo oživljavanje udovičina sina za Luku je izraz Božje dobrote prema poniznima i ožalošćenima, a Isus tu dobrotu objavljuje. Isus koji ispravlja krivi vjernički mentalitet u vezi s razlogom nesreća u obiteljima traži od nas da ne sudimo kako ne bismo bili osuđeni. Njegova sućut prema majci udovici, koja se ne svodi na lijepe riječi, trebala bi nas nadahnjivati u opažanju i iscjeljivanju ljudskih nevolja. Ne nekih dalekih i nepoznatih ljudi s njihovim tihim i glasnim suzama, nego nevolja ljudi koje susrećemo u svom životnom krugu.
(preuzeto sa www.molitve.info)
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU.