U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 96, 1-3.5b-6
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Pjevajte Gospodinu,
hvalite ime njegovo!
Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo,
kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova.
Gospodin stvori nebesa!
Slava je i veličanstvo pred njim,
sila i sjaj u Svetištu njegovu.
EVANĐELJE; Lk 2, 22-35
Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: “Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.” Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan- a i tebi će samoj mač probosti dušu- da se razotkriju namisli mnogih srdaca!”
MEDITACIJA
Šimunova uloga u božićnome vremenu uvjetovana je njegovom cjeloživotnom čežnjom. Ona ne žudi za nečim neodređenim, nego se hrani obećanjem da “neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega”. To je obećanje o uspjelom životu koje se može obistiniti i onda kad čovjek prispije u visoku životnu dob i kad se nađe na granici života. Kad je Šimun u ruke primio dijete, ispunilo se njegovo iščekivanje koje je trajalo cijeli život. Otvorila su se vrata koja mu dopuštaju da vidi dalje od granica svojega obzora. Ta su vrata bile oči malenog djeteta, u kojima otkriva Spasitelja. Šimunov lik i nas suočava s pitanjem iscrpljuje li se naš Božić u tih nekoliko slavljeničkih dana da bi se nakon toga naš život nepromijenjen vratio u svakodnevicu, ili pak Božić ispunjava našu svakodnevicu čežnjom za novim potpunim životom te tako i dalje trajno djeluje. Ne bi li Šimun, koji utjelovljuje čežnju svijeta, trebao imati svoje mjesto u božićnim jaslicama?
(izvor: http://www.benedictus.info/)
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU