U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 96, 1-2.11-13
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
Pjevajte Gospodinu, hvalite ime njegovo!
Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo.
Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!
Nek se raduje polje i sve što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće.
Neka klikće pred Gospodinom, jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će svijetu po pravdi
i narodima po istini svojoj.
EVANĐELJE; Iv 1, 1-18
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: “To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!” Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.
MEDITACIJA
Ti si vječna Riječ, živa riječ. Ti si u svakome početku;
Ti si početak svega što je bilo i što jest i što će biti.
Ti si tu kao riječ: otvaraš se i sam sebe izričeš.
Obraćaš se svima i svakomu. Izlaziš iz sebe i tičeš se sviju.
Dolaziš do riječi i postaješ tijelo, kad ljudi vjernički o tebi govore.
Obraćaš mi se; i ja razgovaram s tobom.
Pozivaš me; pozvao si me imenom; ja sam od tebe pozvani.
Ti si moj poziv, moje ”zvanje”.
Po tebi ja dolazim do riječi i mogu se izreći.
Ti si moja riječ kad više ne nalazim riječi i kad ostanem bez riječi.
Odrješuješ me kad se sam ne mogu odriješiti.
Nikad se ne zaričeš. U tvoje obećanje mogu se uvijek pouzdati.
(Elmar Gruber; Monolozi s Bogom; Slavonski Brod, 2006.)
ZAMOLBE
Bože, čuvaj moje misli, riječi i djela, te ne dopusti da danas ikoga ražalostim, već da radost donosim svima koje ću susresti i daj mi milost da nikad ne skrenem s pravog puta istine, nego da budem uvijek čvrst i stalan u svojoj vjeri.
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU