U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 103, 1-2.13-14.17-18a
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina
i ne zaboravi dobročinstva njegovih!
Kako je otac nježan prema sinovima,
tako je Gospodin nježan prema onima što ga se boje.
Jer dobro zna kako smo sazdani,
spominje se da smo prašina.
Ljubav je Gospodnja vječna nad onima što ga se boje,
i njegova pravda nad sinovima sinova,
nad onima što njegov Savez čuvaju.
Evanđelje: Mk 6,1-6
I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: “Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?” I sablažnjavahu se o njega. A Isus im govoraše: “Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.” I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.
MEDITACIJA
Isus je u Nazaretu, zavičaju u kojem je odrastao. Poznaju ga kao drvodjelju te ne dopuštaju mogućnost da bi bio što drugo. Kanili su ga svesti na vlastite mjere, “vratiti ga kući”.
No, prorok je: tko jasno govori o nečemu što nije predvidljivo i što nije po naručenim željama. Božje kraljevstvo je potpuna novost. Traži novu spoznaju, oslobođenu staroga “poznavanja”.
Možda mi Isusa toliko “poznajemo” da nam više nema što reći? Možda nam je uhodanost i površnost vjere postala “preprjekom zavičaja”? Isus je uvijek poput “stranca”, uvijek nov i “drugi”, noseći svježinu i novost Riječi.
(izvor: http://www.mali-brat.com)
MOLITVA
Gospodine, prepoznaj me kao svoga i podari mi mudrost da Te prepoznajem kao svoga Učitelja!