U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 27, 1.3.5.8b-9c
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?
Nek se vojska protiv mene utabori,
srce se moje ne boji;
nek i rat plane protiv mene,
i tada pun sam pouzdanja.
U sjenici svojoj on me zaklanja
u dan kobni;
skriva me u skrovištu Šatora svoga,
na hridinu on me uzdiže.
Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim.
Ne skrivaj lica svoga od mene!
ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti!
Evanđelje: Mk 6,14-29
Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: “Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.” A drugi govorahu: “Ilija je!” Treći opet: “Prorok, kao jedan od proroka.” Herod pak na to govoraše: “Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.” Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. Budući da je Ivan govorio Herodu: “Ne smiješ imati žene brata svojega!”, Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao. I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim. Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: “Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!” I zakle joj se: “Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.” Ona iziđe pa će svojoj materi: “Što da zaištem?” A ona će: “Glavu Ivana Krstitelja!” I odmah žurno uđe kralju te zaište: “Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!” Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.
Meditacija
Bog nas poštuje. Bog uzima ozbiljno nas ljude. On ne ponižava i ne podjarmljuje. U svakom nas pogledu uvažava. Tako postupa ljubav. Bog je tu za nas. On daje nama kršćanima težak, ali oslobađajući zadatak da na naš ljudski način postupamo jedan spram drugoga kao što On postupa spram svih nas, da njegov iskreni poklon dajemo dalje.
Vjera takve vrste nenadoknadivo je potrebna upravo u našem modernom društvu: u politici, državi, obitelji i svakom zajedničkom životu ljudi. Nama su potrebne moralne vrijednosti kao što su povjerenje, odanost, vjera, čvrstina karaktera, vjerodostojnost, obzirnost, zahvalnost, tolerantnost, mirnoća, uslužnost, humor…
Bog nas ne uništava kao osobu, On poštuje našu individualnost.
Tako se trebamo ponašati i mi kao kršćani.
(Ivan Zirdum; Riječi za svaki dan u godini; Đakovo, 1994.)
OČE NAŠ. ZDRAVO MARIJO. SLAVA OCU.