Piše: Prof. dr.sc. Marcela Šperanda
Hodam gradom i osjećam neku težinu. Očekujem prpošnost, vedrinu i kritički stav mladosti, entuzijazam i marljivost. Gledam djevojke i mladiće i čini mi se da žive pod velikim pritiskom.
Brojni su pred njima zahtjevi studija, društva, nametnutih kriterija, isforsiranih „vrijednosti“ i umalo nedostižnih ciljeva.Tu su zahtjevi fizičkog izgleda, stila odijevanja, stila života, promiče se potrošačko-hedonistička kultura koja je trka radi trke, bez vidljivoga smisla, a evidentno, s vrlo malo, i tek prolaznog, zadovoljstva.
Nije li i zbog toga mladost pomalo tužna, rezignirana, malodušna? Prazninu nadomiješta bučnom glazbom, alkoholom, cjelonoćnim partijanjima poslije kojih ostaju sami, a duša prazna. Od mladića se traži da budu zgodni, bogati, zanimljivi likovi, koji u svemu ugađaju djevojkama. One su pak, lijepa čudovišta koja ugnjetavaju, traže sve za sebe, a zauzvrat ne nude ništa.
Tko će im reći da ta iskrivljena slika nije istinita? Niti su to prirodne uloge muškarca i žene, niti itko živeći po tome modelu može doseći ispunjenje i sreću. Dobro bi bilo shvatiti (prihvatiti) i biti svjestan svoga kraljevskog, štoviše, božanskog podrijetla, jer „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku svoju stvori ih“. Trebalo bi upoznati svoju ljudsku (tijelo, razum) i božansku (duh, duša) narav, gledajući i učeći iz osobnosti Isusa Krista. Odlučiti da modeli iz tabloida nisu predlošci moga (ničijega) života. Kolikogod glamura i prašine podigli u nekoliko godina, za civilizaciju i budućnost oni ne znače ništa. Naprotiv, tko samozatajno gradi svoju kuću na čvrstim temeljima, pomno birajući vrijednosti, i hrabro odabirući dobro i život, umjesto zla i smrti, osigurao si je Ime.
Jer „On, trajni lik Božji,
nije se kao plijena držao
svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe oplijeni
uzevši lik sluge…
…Zato Bog njega preuzvisi
i darova mu Ime, Ime nad svakim imenom,
da se na Ime Isusovo
prigne svako koljeno
nebesnika, zemnika i podzemnika.„ (Fil, 2, 6-11).