Piše: prof.dr.sc. Ružica Pšihistal
Odnos prema Zakonu, prema Matejevu evanđelju (Mt 5, 38-48), Isus opisuje antitezama: na zlo uzvratiti dobrim, ljubiti neprijatelje.
Starozavjetna odredba „Oko za oko, zub za zub“, koju mi olako tumačimo kao poziv na osvetu, primjereni je izraz načela pravednosti i udovoljava prirodnom moralnom instinktu za pravednim odnosima. Ona pretpostavlja logiku ekvivalencije i pravilo reciprociteta: dobro za dobro, zlo za zlo; svakome onako i onoliko koliko zaslužuje; uzvratiti istom mjerom. O prekršaju načela pravednosti moglo bi se govoriti tek kada na zlo uzvratimo još većim zlom, na nasilje još većim nasiljem, No, Isus govori o „prekršaju“ drukčijega reda. Na zlo uzvratiti dobrim, ljubiti one koji nas mrze. S punom vlašću On zapovijeda: Ne opirite se zlome; Ljubite svoje neprijatelje. „Jer ako ljubite one koji vas ljube“, provokativno pita Isus, „kakva li vam plaća?“
U zapovjednom obliku, pred kojim nema „ako“ ili „možda“, Isus traži od nas nešto što u svojem konačnom dosegu transcendira etiku, teško da će ikada ući u bilo koji sustav kaznenog prava niti u moralni pojmovnik samozvanih „pravednika“. Protuslovnost između duboko etičkoga zahtjeva koji je po svojem sadržaju nad-etički zbunjuje. No, nije li podjednako zbunjujuće zapovjediti ljubav: «Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas» (Iv 13, 34). Ovdje je Isusa lakše slijediti, mogli bismo pomisliti, jer je samoga sebe postavio kao mjeru ljubavi i tako uspostavio analogiju višega reda. No, što je sa zapovijedima koje prekoračuju očekivanu pravednost u ljudskim odnosima? Mora postojati nešto izvan etičkoga utilitarizma, ove zapovijedi moraju biti izraz neke drukčije, šire ekonomije koja se ne iscrpljuje načelom etičkoga ravnovjesja. Mogla bi to biti samo ekonomija viška, preobilja, ekonomija dara: Ljubavi, koja ne traži svoje (1 Kor 13, 5). U igri je tako neka nova „računica“: Dajem, rasipno i nepovratno, ne da bih primio nego zato što sam s?m darovan. I tada ili baš upravo tada kada mi bližnji nanosi bol.
Od onih koji su njegovi, Isus traže najviše. Više nego što to mogu farizeji ili carinici. Više no što sami od sebe smiju očekivati. Jasno nam je – Isus neumoljivo i snažno zapovijeda, možda u dubini krije uvjete ispunjenja ovih zapovijedi u nježnosti svojega preklinjanja: Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski.