U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 23, 1-6
Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću Domu prebivati
kroz dane mnoge.
EVANĐELJE; Iv 8, 1-11
U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam — i žena koja stajaše na sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«
MEDITACIJA
Divlju zbrku, uzbuđenje, viku – sve si to čovjek mora zamisliti kad čita o tome kako su muškarci dovlačili ženu koja je zatečena u samom činu preljuba. Isus prema tome mora zauzeti stav. A kako god odgovorio, neće se dobro provesti. Ili će ostaviti sliku onoga koji lijepo govori, koji propovijeda oproštenje a ne daje ga; ili će biti otpadnik od svoje religije. Riječ je, dakle, o zamci. A Isus? On prstom upisuje znakove u pijesak. Nastupa tišina. Vrijeme koje Isus daje tužiteljima da bi promislili. A onda rečenica: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci na nju kamen.” Ta rečenica optuženike pretvara u optužene, one koji misle da su pravedni u one koji imaju razloga zamisliti se. Odlaze, jedan za drugim.
Na kraju su ostali samo još Isus i žena – žena koje je, istina, sagriješila, ali se sama našla na optuženičkoj klupi premda nije sagriješila sama. U susretu s Isusom ona susreće Boga koji ne zastupa božanski poredak koji bi uništio čovjeka zato što nije ispunio moralne zahtjeve. Susreće Boga koji joj izlazi ususret s oproštenjem. A takvoga Boga u svojoj savjesti susreću i tužitelji. Oni se mogu osloboditi tereta da budu Božji krvnici. Nije im ispalo samo kamenje iz ruku, nego i iz srca.
Možda nas ovaj izvještaj pogađa kao muškarce koji odlaze. A možda nas želi učiniti zahvalnima poput žene o kojoj govori, jer u njemu susrećemo nekoga tko nas ne osuđuje, nego nas uspravlja, ne uništava nas nego nam oprašta.
(izvor: http://www.benedictus.info/)
Molitva
Bože oproštenja, ti nas vidiš onakve kakvi jesmo. Ti poznaješ dubinske motive naših djela, jer proničeš do dna našu nutrinu. Kad smo u opasnosti da sebe postavimo kao mjeru stvari i kad želimo suditi drugima, daj da u takvim časovima zastanemo i da se sjetimo da tvoja mjerila nisu naša mjerila. Pomozi nam da manje sudimo a više pridižemo, kako bismo bili tebi slični.
OČE NAŠ. ZDRAVO MARIJO. SLAVA OCU.