Nekoliko žena okupilo se u malenoj kapelici s paterom Arekom kako bi provele večer u molitvi, tišini i klanjanju Isusu prisutnom u Presvetom oltarskom sakramentu. Bile su to profesorice s osječkog Sveučilišta, koje se po godinama i izgledu gotovo ne razlikuju od svojih studentica. Da nije istinite i potresne priče o zgradi i mjestu na kojem se kapelica nalazi, ova vijest ne bi imala nikakvu medijsku atraktivnost.
Kapelica u sklopu kampusa u Osijeku je „zgradica“ u odnosu na ostale zgrade Sveučilišta, a njezina nedavna povijest dokaz je kako je uskrsnuli Isus vječni Bog, pobjednik nad smrću, bahatošću, nasiljem, nepravdom i zlom, ali uvijek pobjednik nježna srca. Uskrsnulom je Isusu stalo do života svakog čovjeka jer je sav svoj život do mučeničke smrti predao Nebeskom Ocu za vječni spas svih ljudi, ali su mu uvijek bili oni najmanji najnezaštićeniji i najkrhkiji među ljudima.
Većina Osječana starijih od trideset godina zna što je bila zgrada na uglu između dvaju nizova zgrada prekoputa KBC Osijek. Tijekom 1991. Prolaženje pokraj tih zgrada, vojarni JNA, i te zgrade izazivalo je jezu. Ova zgrada bila je najvažnija u planu osvajanja grada – tu je bio smješten stožer JNA i tu su planirana rušenja pojedinih dijelova grada, važnih državnih i kulturnih institucija i ubijanje građana Osijeka. Samo stotinjak metara istočno od te zgrade nalazi se naselje u kojem nije bilo nikakve državne institucije, ništa važno za grad, čak ni crkve, tu je samo zgrada osnovne škole.
Početkom rujna 1991., rano ujutro, granatom JNA pogođen je neboder u neposrednoj blizini baš ove zgrade. Ubijena je djevojčica Ivana Vujić, učenica sedmog razreda. Stan u kojem je živjela s roditeljima posve je razoren. Zbog opasnosti od iznenadnih granatiranja iz vojarni JNA, školska godina 1991./1992. nije ni počela. Ivana je bila jedino dijete svojih roditelja.
Nikada nitko za smrt ove djevojčice nije ni odgovarao, ni bio osuđen, kao ni za ubijanje civila u gradu i razaranje Osijeka. Zašto je Osijek uopće napadan i razaran, a Osječani, civili, po ulicama, u tramvajima, u svojim kućama i stanovima, ranjavani i ubijani? Vjerojatno zato što nisu pristali da OSIJEK ikada postane „OCEK“.
Za mlade ljude koji danas studiraju u Osijeku 1991. je „pretpotopno vrijeme“ koje se njih ne tiče jer su svi oni rođeni poslije rata. Zato je potrebno podsjetiti na ove činjenice jer se u međuvremenu dogodilo nešto lijepo i biblijski potresno. Evo, studentska kapelica u kampusu, pored koje svakodnevno prolazi mnogo studenata i njihovih profesora te ostalih zaposlenika osječkog Sveučilišta, točno je ono mjesto gdje je stožer JNA planirao i naređivao granatiranje grada u svrhu pokoravanja, „discipliniranja“ i ubijanja Osječana te razaranja Osijeka u ime Jugoslavije. Tih tragičnih dana sjećaju se i tadašnja djeca jer su umjesto u svoje škole morali ići u škole u progonstvu – od Hrvatske do najudaljenijih dijelova Europe. Danas su to mladi roditelji, a neki i sami profesori i djelatnici na osječkom Sveučilištu.
Bivša zgrada stožera JNA u Osijeku danas je u službi Isusa, Boga i Čovjeka „blaga i ponizna srca“, koji se u svijetu pojavljuje kao krhko i slabo djetešce, koji je prošao svijetom čineći dobro, a ipak bio osuđen i ubijen kao zločinac. Ali je uskrsnuo i zauvijek vlada blag, nježan, Milosrdni Isus, koji svoje srce i svoje probodene ruke širi svima koji žele prihvatiti njegovu ljubav i vječni život. U Velikom tjednu razmatramo cijenu Njegove ljubavi: vlastito poniženje, muka i smrt. Ali – smrt nema posljednju riječ! Isus je uskrsnuo – On je i danas Vječni kralj nježna srca.
Psalam 37:
U Gospodina se uzdaj i drži se puta njegova:
On će te uzvisiti i baštinit ćeš zemlju:
Radostan ćeš gledati propast bezbožnih.
Vidjeh obijesna zlotvora
Gdje se ko cedar krošnjat širi.
Prođoh, i gle – nema ga više;
Potražih ga, i ne nađoh.
Promatraj čestita i gledaj neporočna:
Mirotvorac ima potomstvo.
Kapelica u osječkom kampusu čudo je „biblijskog šarma“. Euharistijski Isus u studentskoj kapelici svjedoči da je On vječni pobjednik. Crkva nije nasilno zauzela zgradu u kojoj je kapelica; vjernici nisu s transparentima tražili od gradskih vlasti da se baš ova zgrada dodijeli za mjesto molitve. Duh Sveti, koji je uvijek nov, svjež, maštovit, nepredvidiv, izabrao je baš ovu „zgradicu“ za boravak euharistijskog Isusa u gradu, među studentima, mladima, koji su Njegova posebna ljubav. Studentima i profesorima ovaj je prostor ponuđen s puno poštovanja. A oni su ga prihvatili sa zahvalnošću, poštovanjem i ljubavlju. Ovdje se mole, razmatraju Isusov i svoj život i, baš kao On, žele svijetom proći čineći dobro i svjedočiti da nijedno zlo, nikakvo nasilje i nepravda nemaju posljednju riječ ni u budućnosti, ni u vječnosti. Uskrsnuli Isus, u Crkvi prisutan u Euharistiji – vječni je pobjednik nježna srca!
Ana Penić