U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 131, 1-3
Gospodine, ne gordi se moje srce
niti se oči uznose.
Ne idem za stvarima velikim
ni za čudima što su iznad mene.
Ne, ja sam se smirio i upokojio dušu svoju;
kao dojenče na grudima majke,
kao dojenče duša je moja u meni.
U Gospodina se, Izraele,
uzdaj odsada dovijeka.
Evanđelje: Mt 23, 1-12
U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ’Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ’Rabbi’, jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa – Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«
MEDITACIJA
Današnje nas evanđeosko čitanje upozorava na prijetvornost i licemjerje u našem molitvenom životu. Nema teže optužnice od one iz Isusovih usta: Govore a ne čine! To je teški oblik samozavaravanja.
S jedne strane Isus prema farizejima i pismoznancima osjeća i strahopočitanje, ali istodobno i gnjev, srdžbu. Poštuje ih zbog njihove savjesnosti, zbog revnosti obdržavanja Božjega zakona, oni imaju učiteljsku, ‘Mojsijevu’ stolicu, s druge strane, Isus je na njih gnjevan jer im njihovo ponašanje ne odgovara riječima koje naučavaju. Njihovo ponašanje naziva duhom prijetvornosti, laži. Tko želi Božju riječ tumačiti i drugima prenositi, mora se i sam truditi, u životu je odjelotvoriti. Oni koji tumače, moraju biti krajnje ponizni, nasljedovati Boga u svojim postupcima, zračiti Boga i njegovo smilovanje.
Licemjerje će reći: Život ne odgovara riječima. Tko prenosi Božju riječ, tko je tumači, uvijek zaostaje za onim što ima reći. Treba duha poniznosti. Ne vrijede Isusove riječi samo za ono vrijeme, one su uvijek su-vremene, su-dobne. Traži se podudarnost riječi i djela. Inače će nas stići teška osuda. Ne pita nas Isus spram mnoštva naših molitava, krunica, pohađanih svetih misa ili drugih oblika pobožnosti, nego nas pita: Koliko smo pretočili njegovu riječ i osobu u zbiljnost svoga života, koliko odraza ima on u nama. Pavao je mogao reći: Živim, ali ne više ja, nego u meni Krist živi. Jednako i sveci tijekom povijesti. Dakle, on je u svome životu živi odraz, ikona Isusa Krista. Nositi Isusa upravo kao Marija, to je preduvjet za ispravno naviještanje i prenošenje Božje riječi.
(izvor: http://www.medjugorje.hr/)
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU