U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 9, 2-4.6.16.19
Slavim te, Gospodine, svim srcem svojim,
ispovijedam sva čudesna djela tvoja.
Radujem se i kličem tebi,
pjevam imenu tvome, Svevišnji!
Dušmani moji natrag krenuše,
padoše i pred licem tvojim pogiboše.
Ti pokara pogane, pogubi bezbošca,
ime im izbrisa dovijeka.
Pogani padoše u jamu koju sami iskopaše,
zamka koju potajno staviše uhvati nogu njihovu,
a siromah neće pasti u zaborav zauvijek,
ufanje ubogih neće biti zaludu dovijeka.
Evanđelje: Lk 20, 27-40
Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: “Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.” Reče im Isus: “Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.” “A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!” Neki pismoznanci primijete: “Učitelju! Dobro si rekao!” I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.
MEDITACIJA
Saduceji su pripremili mudro pitanje, htjeli su na neki način „izvozati“ Isusa te mu postaviti u pitanju nemoguću situaciju da vide kako će se Isus snaći. Hoće li imati odgovor na pitanje u toj situaciji. No, Isus nalazi jednostavan odgovor. Puninu ljubavi koju primamo na onom svijetu ne može se mjeriti mjerilima na zemlji. Zato i stoji na drugom mjestu u Sv. Pismu „…dvoje postaju jednim tijelom…“. Puninu ljubavi dobivamo u ljubavi prema drugoj osobi, svome bračnom partneru. Neki od nas ne biraju bračnog partnera nego odabiru duhovno zvanje te u tom načinu životu žive u intenzivnijoj ljubavi s Bogom, neki opet svoju ljubav posvećuju ljudima s kojima rade i koji ih okružuju. No, na onom svijetu neće nam trebati ni muž ni žena, tamo se ne ženi niti udaje. Tamo ćemo biti sjedinjeni s Božjom ljubavi. Zato sada i patimo, žalostimo se ili smo tjeskobni jer u nama postoji čežnja za ljubavlju koju na ovom svijetu ne primamo. Ali zato ni ne živimo za ovaj svijet nego za onaj koji ima doći. Vjeruješ li u život poslije ovoga koji je ispunjen vječnom ljubavlju? Širiš li ljubav oko sebe iako je ne primaš iako je čežnja i patnja za njom veća? Ili širiš očaj oko sebe jer nisi primio ili ne primaš ljubav? Ljubav je jedina „stvar“ koju dobivamo dajući svoju drugima!
MOLITVA
ISUSE BLAGA I PONIZNA SRCA
UČINI SRCE MOJE PO SRCU SVOME!