U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 33, 2-3.11-12.20-21
Slavite Gospodina na harfi,
na liri od deset žica veličajte njega!
Pjesmu novu zapjevajte njemu
i glazbala skladna popratite poklicima.
Naum Gospodnji dovijeka ostaje,
i misli srca njegova od koljena do koljena.
Blago narodu kojemu je Gospodin Bog,
narodu koji on odabra sebi za baštinu.
Naša se duša Gospodinu nada,
on je pomoć i zaštita naša.
Srce nam se u njemu raduje,
u njegovo sveto ime mi se uzdamo.
Evanđelje: Lk 1,39-45
Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!”
Meditacija
Marija i Elizabeta su se srele i podijelile radost zbog nova života što su ga nosile u sebi. S njima se dogodilo ono nevjerojatno: Bog je bio s njima.
Njihov susret nije značio „stajati nasuprot“, već „biti skupa“. Stoga su one jedna drugoj pružile ruku i zagrlile se. A taj znak združenosti i sreće pretočen je u riječi: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?“
Saznanje o osobitosti njihove djece uklonila je sve razlike – obje su pripremale put svjetlu.
Božji dolazak dovodi do združivanja ljudi, on ruši sve granice i šutnju. Važnije od svega što razdvaja – sigurno je ono što ljudi nose u srcu.
Poruka da „Vječno svjetlo“ dolazi na svijet teži za tvojim prihvaćanjem. Time uvijek počinje ono što je smisao došašća– novi je život na putu k nama.
(Ivan Zirdum; Riječi za svaki dan u godini; Đakovo, 1994.)
OČE NAŠ. ZDRAVO MARIJO. SLAVA OCU.
ANĐELE ČUVARU MILI.