U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Otp. pj.: 1Ljet 29, 10-12
Blagoslovljen da si, Gospodine,
Bože našeg oca Izraela,
od vijeka do vijeka!
Tvoja je, Gospodine, veličina,
sila, slava, čast i veličanstvo!
Tvoje je, Gospodine, kraljevstvo,
i ti si uzvišen povrh svega,
Poglavar svega!
Od tebe je bogatstvo i slava!
Ti vladaš nad svim,
u tvojoj je ruci sila i moć,
u tvojoj je vlasti
da učiniš velikim i jakim sve.
EVANĐELJE; Mk 6,7-13
Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina. I govoraše im: “Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.” Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.
MEDITACIJA
Isusove riječi potkrijepljene su djelima. On sam polaže ruke na ljude, ide među njih, ulazi u sva poniženja ljudskoga života. Poruka o Božjemu kraljevstvu ne može se “uhvatiti” i zahvatiti ljude u njihovim potrebama ako se naviješta s visoka, nego isključivo u prašini svakodnevice.
No Isus to ne može učiniti sam. Uvidjevši veličinu bijede i razmjere beznađa, Isus u ljudima u gradovima i selima šalje učenike, dajući im vlast da djeluju u njegovome Duhu. Ništa ne smiju sa sobom ponijeti na put. Riječ je o tome – u ono vrijeme i danas – da budu, umjesto da se oslanjaju na bilo kakva sredstva, ljudi za ljude, jer naviještaju poruku koja je vjerodostojna samo ako iza nje stoji osobno predanje. Također je riječ o tome da idu k ljudima, da im pristupe ondje gdje žive i gdje jesu. Božje kraljevstvo ne može se propovijedati na daljinu. Ono se pokazuje ondje gdje unosimo sami sebe, u konkretnom i neposrednom doticaju s ljudima i sa stvarnošću. Tako naš život postaje svjedočanstvo za Boga, od čije blizine i sami živimo. Polazište našega poslanja nije daleko, nego neposredno blizu. Najčešće započinje pred vlastitim pragom. U obitelji, na radnome mjestu, u zajednici, kod nekog bolesnika, kod osobe kojoj je potrebna utjeha, kod očajnika, djeteta, muškarca, žene… Možda je upravo neki predstojeći susret prigoda u kojoj smo pozvani doživjeti Boga kao onoga koji je među nama.
(izvor: www.benedictus.info)
Molitva
Bože, ti želiš posvuda biti prisutan, kako bi svakog čovjeka dotaknula poruka o tvojoj ljubavi. Daj da hodimo stopama tvojih učenica i učenika, bez teške prtljage i bez suvišnih pomagala. Daj nam hrabrosti da budemo jednostavni i daj da i sami živimo ono što naviještamo.