U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 19, 8- 10. 15
Savršen je Zakon Gospodnji,
dušu krijepi:
pouzdano je Svjedočanstvo Gospodnje,
neuka uči.
Prava je naredba Gospodnja,
srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja,
oči prosvjetljuje.
Neokaljan je strah Gospodnji,
ostaje svagda;
istiniti su sudovi Gospodnji,
svi jednako pravedni.
Riječi li usta mojih omiljele,
i razmišljanje srca moga pred licem tvojim,
Gospodine, hridi moja, otkupitelju moj!
Evanđelje: Mk 9, 14-29
Vjerujem, Gospodine! Pomozi mojoj nevjeri!
U ono vrijeme: Kad Isus siđe s gore i dođe k učenicima, ugleda oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. A on ih upita: »Što to raspravljaste s njima?« Odvrati netko iz mnoštva: »Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemog duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.«
On im odvrati: »O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!« I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. Isus upita njegova oca: »Koliko je vremena kako mu se to događa?« On reče: »Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!« Nato mu Isus reče:»Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!« Dječakov otac brže povika: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: »Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!« Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade.
Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: »Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?« Odgovori im: »Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.«
MEDITACIJA
Koji to roditelji ne bi sve učinili da im dijete ponovo bude zdravo? Često poduzimaju dugačka putovanja ne bi li pronašli pravoga liječnika za svoje dijete, u nadi: ,,Samo da konačno pomogne!” Tako i otac ovoga mladića: ,,Ako možeš, pomozi nam!” Isus mu postavlja pitanja o tijeku bolesti. Kao što i danas terapeuti uzimaju u obzir ne samo dijete o kojemu se radi, nego i cijelu obitelj, jer je cjeloviti uvid ključ izlječenja. Kad je netko bolestan, ne trpi samo bolesnik, nego i čitavo okružje – a ponekad je okružje i dio problema, jedan od uzroka bolesti. Tako i Isus osjeća da izlječenje ne treba samo bolesnome djetetu, nego i očajnome ocu. Ta koliko se brige i straha, koliko napetosti moralo skupiti u tome čovjeku! Očaju je potreban prostor gdje će se izraziti, inače izjeda čovjekovu dušu. ,,Sve je moguće onomu koji vjeruje”, kaže mu Isus. Ta rečenica potaknula je očevu nagomilanu očajničku napetost da izbije na površinu i da se pretoči u riječi: ,,Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!” Nismo li i mi slično tome ocu? Vjerujemo, a ipak imamo sumnja. No ako imam pouzdanja u Božje mogućnosti, moći će se ostvariti ono što Bog sa mnom želi, zato što dopuštam njegovoj snazi da djeluje u meni i na meni. Često se to događa drugačije no što bih to ja želio. Samo Bog znade zašto. Njegova se volja ostvaruje, ne moja. No on se za mene brine i čini ono što je za mene odredio.
(izvor: http://www.benedictus.info)
Molitva
Bože naše nade, kad nas pogodi teška nesreća, uvijek se iznova sudarimo sa svojim granicama, ništa više nemamo u rukama, osjećamo se bespomoćnima i izručenima sudbini. Daj da se čvrsto držimo tebe i da imamo pouzdanja da ti znadeš što je za nas najbolje.
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU