U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 96, 10-13
Nek se govori među poganima:
»Gospodin kraljuje!«
Svijet on učvrsti da se ne pomakne,
narodima pravedno upravlja.
Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!
Nek se raduje polje i sve što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće!
Neka klikće pred Gospodinom, jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će svijetu po pravdi
i narodima po istini svojoj.
EVANĐELJE: Mk 11, 11-25
Uz klicanje mnoštva uđe Isus u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju.
Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. Tada reče smokvi: »Nitko nikada više ne jeo s tebe!« Čuli su to njegovi učenici.
Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. Učio ih je i govorio: »Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!«
Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom. A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada.
Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. Petar se prisjeti pa će Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu.«
Isus im odvrati: »Imajte vjeru Božju. Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’ i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže – doista, bit će mu! Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš koji je na nebesima otpusti vaše prijestupke.«
MEDITACIJE
U evanđelju se susrećemo s Isusom koji je gladan. Na putu naiđu na na smokvu punu lišća, a bez plodova koje je Gospodin na njoj uzalud tražio. Gospodin je smokvu prokleo i to tako da su to čuli i njegovi učenici, a sljedećeg jutra su se mogli uvjeriti u snagu Isusove riječi jer se smokva osušila kao za vrijeme ljetne žege. Postoje razna razglabanja o tom Isusovom činu, ali najviše nam stariji tumači otkrivaju poruku koju je Isus želio reči ovim činom. Naime, oni su u osušenoj smokvi vidjeli židovski narod koji se, kao smokva puna lišća ali bez plodova, isticao izvanjskim izvršavanjem praznih obreda, i nije se trudio oko dobrih djela. Zato nam je ovo poziv iz današnjeg evanđelja da se i mi ispitamo kakva smo mi ‘smokva’, ima li roda naša vjera i naši vjernički čini. S tim u vezi gledamo i na Isusovu reakciju u Hramu iz kojega je istjerao trgovce. Jer Hram je trebao biti isključivo Dom molitve, koju mu je Bog namijenio. Molitva je zaista ona koja mijenja srce čovjeka, taj Hram koji se zove čovjek, i mora biti Dom molitve. Dok molimo trebamo vjerovati u Božju moć i dobrotu. Od toga redovito boluju naše molitve. Nedostaje nam pouzdanja, a onda pritom nedostaju i čudesa koja Isus spominje kao plodove pouzdane molitve, ali prije toga trebamo sa svima biti u ljubavi i oprostiti svima sve što imamo protiv koga. To je preduvjet kako bismo izbjegli da nas Bog ne izbaci.
(preuzeto sa www.zupa-astepinca-kc.com)
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU