Crkva naučava da je sv. Misa centralni događaj vjernikova života, vrlo osobit susret s Bogom. Katkada to ne razumijemo ili ne doživljavamo. Niti ne odlazimo na sv. misu očekujući posebnost i izvanrednost susreta. Zato onda ne odlazimo ni promijenjeni, što bi takav susret zapravo prouzročio. A to je i dalje posvemašnja istina.
Na mnogim mjestima možemo susresti Boga. Prisutan je u sakramentima Crkve. Ipak je euharistija poseban događaj. Sam Bog silazi, daruje se, lomi, dijeli, hrani, liječi, ispunja, ozdravlja.
Počne pripravom: ponizno, u svijesti da smo ljudi; znači ograničenih sposobnosti i djelomičnih uvida, skloni sebičnosti i svojim putima. Pa se nastavi ponudom Riječi. Nudi se starozavjetno predskazivanje Onoga kojega su čekale generacije, psalmima i hvalospjevima se pripremamo za susret. I onda slijedi navještaj Evanđelja, hrane u riječi. Voditelj slavlja ponudi razmatranje o životvorcu. Nakon izricanja vjernosti svome Bogu, slijedi bogata euharistijska molitva. Svećenik je tada potpuno Krist; kako se osjeti njegova vjernost Bogu i zauzimanje za narod kojemu će donijeti Isusa! S pažnjom sve pripremi, blagoslovi, razlomi i povede nas da zavapimo nebeskom Ocu i predamo mu sve svoje u ruke…
Na gozbu kralja uvijek su pozvani svi. Nema boljih ni vrjednijih ni pametnijih. Baš svi koji želimo i trebamo i čistimo se i tražimo, možemo pristupiti. I uzeti komadić cjelovitosti. I lakše preživjeti ovu zemaljsku odijeljenost. I pročistiti izvore vode koji su zapravo Božji izvori. Kršćanima je darovao nepresušne izvore svoje radosti i ljubavi. Da hodajući zemljom donosimo njegovu vodu. Euharistija je taj sretan i sveti trenutak čišćenja naših voda, da stvarno budu za život onima koje susrećemo.
Radujem se završnom blagoslovu koji nam predsjedatelj slavlja dijeli. Kao da nam kaže: idite nahranjeni i ohrabreni, radosni i sveti. Takav je Otac vaš, takvi i vi budite. Sve što vas zatraži, učinite. I radost će vaša biti potpuna.
Zahvalna sam Bogu što se odlučio za takav korak ovisnosti o čovjeku. Zahvalna sam za sve svećenike koji žive i rade u našoj maloj Hrvatskoj. Što su znakom Božje brige i slikom Božje ljubavi kojom hrani svoj narod; hrani nas samim sobom.
Prof. dr. sc. Marcela Šperanda