„Bogata društva u suvremenom svijetu koji se smatra „razvijenim“, tu uključujem i sebe, zapravo su u svojoj ljudskosti nerazvijena. Zamrznuti su, rekli bismo, u moralnoj adolescenciji koju su sami izabrali i sad bi taj stav,tu moralnu adolescenciju nametnuli i drugima.“
Nadbiskup Charles Chaput, O.F.M.Cap
Sinoda o mladima, vjeri i razlučivanju (3-28.10) prošla je „prvo poluvrijeme“ i, kako vidimo na katoličkim portalima, o svakoj „zadanoj temi“, biskupi su govorili različito, ovisno o kulturi, društvenim prilikama zemalja u kojima žive i o kontinentima s kojih dolaze. Prateći svakodenvna izvještavanja vidimo da je rad Sinode vrlo dinamičan, jer biskupi s različitih strana svijeta, ali i s različitim iskustavima, ali i različite crkvene i društvene povijesti, različito gledaju i na postavljene glavne teme Sinode, kao i na predložene zaključke…Tako je nadbiskup Philadephije Charles Chaput ustvrdio da je radni materijal Sinode pisan duhom adolescenata šezdesetih godina prošlog stoljeća, jer su ga pisali ljudi koji su tada bili mladi, ali danas su to sedamdesetogodišnjaci, koji svoj mladenački način razmišljanja nisu promijenili, premda je svijet dramatično drugačiji negoli je tada bio. Crkva se, stoga mladima treba obratiti, i s njima razgovarati puninom Objave. Svi skandali i problemi koji danas potresaju Crkvu dolaze iz te „zamrznutosti“ iz „moralne adolescencije“, koja je posve drugačija od ljepote čiste mladosti kojom je zračio mladi Učitelj, Isus Krist Nazarećanin i kojeg Crkva naviješta. Možda je važno podsjetiti da su šezdesete godine dvadesetog stoljeća u Sjevernoj Americi, te zemljama zapadne Europe (nešto se od toga osjetilo i među mladim Hrvatima) stvorile kulturu „sexs, drugs and rock and roll“, a ta kultura je danas „mainstraim“ kulturnog identiteta zapadne Europe, SAD-a i Kanade, uglavnom nekada kršćanskog svijeta. Ona bitno utječe na kulturu, politiku i moralne postavke suvremenih „progresista“, „liberala“ i „ljevičara“ i djece bivših komunista. U to je vrijeme bio iznimno popularan i Che Guevara, koji je postao idol južnoameričkih i ljevičarskih idolopoklonika, a među mnogima je popularan i danas.
S druge strane, afrički biskup Wilfried Napeir kaže da je Sinoda „eurocentrična“; razmišlja i djeluje iz iskustva vjernika europskih zemalja, i zapadnoeuropske kulture. „Dok mnogi mladi ljudi na Zapadu napuštaju Crkvu, a oni to čine iz različitih razloga, u Africi se događa sasvim drugačiji fenomen. Fenomen je da mladi ljudi traže Isusa, i odgovore na svoja pitanja. Porast kršćanstva među mladim Afrikancima“, naglasio je kardinal Napier, „važna je lekcija koju mladi razvijenih zemalja trebaju naučiti.“
Predstavnici Crkve iz europskih naroda, iz Poljske, Belorusije i Latvije, o životu mladih kršćana u svojim zemljama također govore s mnogo više optimizma. Njihov entuzijazam je jednak onome kardinala Napiera. Poljski nadbiskupi i biskupi istaknuli su važnost obitelji i braka za život djece, i posebno su naglasili važnosti oca u obitelji, koji je presudan za kršćanski život djeteta. Kardinali iz Latvije i Bjelorusije naglasili su važnost liturgije i Euharistije. Rekli su kako ih je iznenadio odaziv mladih vjernika na susret s papom Franjom nedavno u Estoniji, gdje je organizirano otišlo 2000 mladih vjernika Bjelorusa, dok je na Susret mladih u Vilniusu došlo samo njih 500. Tako biskupi iz zemalja čiji narodi nose iskustvo i sjećanja na tiraniju komunizma u svom životu i svojim domovinama, kao i biskupi s s drugih kontinenata upozoravaju da radni dokument, „Instrumental Laboris“ predstavlja samo „horizontalne , dok mi trebamo vertilkalne pothvate“. Oni također naglašavaju da u Crkvi duhovna izgradnja treba biti više vrednovana, jer je upravo Crkva mjesto gdje se događa duhovna izgradnja ljudi. Tako su naglasili da se u dokumentu „Instrumental Laboris“ nedostatno vrednuje pastoralni rad, a sakramenti se spominju – samo osam puta. Zanimljivo je da se u cijelom dokumentu, kojemu je tema razlučivanju životnog zvanja, djevičanstvo – uopće ne spominje! Ni jednom!
Što vrijeme više odmiče, i što se više biskupa s raznih strana svijeta oglašava, sve je jasnije kako je Crkva s jedne strane, odnosno u zemljama zapadnoeuropskog kulturnog, društvenog i vjerskog nasljeđa u krizi gotovo na svim područjima, dok na drugoj strani, Crkva u misijskim zemljama Afrike, Azije, te Bliskog Istoka, gdje je podvrgnuta teškim iskušenjima, pa i mučeništvu, jednostavno cvjeta, gotovo kao u prva kršćanska vremena. Svjedočenje mladog katolika iz Iraka, vidno je potreslo mnoge biskupe iz doista dekadentne Europe. Tako je nizozemski biskup Everard de Jong, ganut svjedočenjem mladog katolika iz Iraka rekao:“ Prognani kršćani iz Iraka donijeli su mnogo vjere u naše crkvene zajednice, koje postaju sve više sijede, starije i umiruće. Globalna solidarnost za našu Crkvu bi bila vrlo dobra, jer je to dobro za našu vjeru.“ Kaldejski patrijarh, jedini biskup na Sinodi koji govori arapski jezik primijetio je jednu nelogičnost Sinode o mladima. U radu Sinode sudjeluje preko 260 biskupa, (točnije, 267!) uglavnom starih ljudi, a sve mlade katolike na svijetu predstavlja samo njih 34! Zaista čudno!
„Vatican Insider“ piše kako poslanje i utjecaj katoličke vjere u SAD-u i Europi opada, jer je dominantna kultura usredotočena na nova i čista individualna prava, dok dužnosti, koje čine zajednicu, opadaju. Tako izgleda da su marketinški zakoni jedini objektivni zakoni. Posljedica takvog životnog stava je da taj svijet propada: demografski, ekonomski, kulturološki. Ne samo da je zapadnoeuropskom krugu zemlje propadaju populacijski, nego ljudi s drugih kontinenata više ne prepoznaju ni njezinu kulturnu hegemoniju. Oni ne razmišljaju o nasljedovanju modela (kulturološkog, društvenog, religijskog) koji su Europljani postavili.
Zanimljiv je bio nastup nadbiskupa Josea Gomeza, koji dolazi iz Los Angelesa, najveće nadbiskupije SAD-a, gdje živi četiri milijuna katolika. Njegov govor bio je posve drugačiji od onoga što bi se, po radnom materijalu, očekivalo. „Mladi trebaju razmišljati i shvaćati glavom, a vjerovati srcem“ rekao je nadbiskup Gomez i nastavio: “Pozovimo mlade ljude na obraćenje, da u svakodnevnom životu postanu sveci. Svi moramo biti sveti i živjeti svetost, a to su: molitva, sakramenti, Euharistija i ispovijed. To je put koji mladima Crkva mora pokazati i pridružiti im se na tom putu. Trebamo im biti primjer – kako moliti, pomoći im susresti Boga u sakramentu ispovijedi i Euharistije, ohrabrivati ih da čine djela milosrđa prema siromašnima, i naučiti ih njegovati pobožnost Blaženoj Djevici Mariji,“ naglasio je biskup Gomez..
„Tužno, mladi danas ne znaju kako autentično živjeti kršćanski život, jer im odrasli našeg sekularnog društva nisu taj život pokazali.“
Brazilski biskup Jaime Spengler je naglasio da je glavno pitanje kako prenijeti vjeru novim generacijama. Spomenuo je i problem globalizacije, te tehnoloških i znantvenih otkrića, te govorio o dramatičnom problemu droge u Brazilu, koja razara mnoge mlade ljude i mnoge obitelji. Kardinal Peter Turkson rekao je da treba mladima pomoći razviti vrijednosni sustav. „Svatko treba životne principe koji će ga voditi kroz život, a danas te principe diktira suvremeno društvo, a ne Crkva, dobri roditelji i crkvena zajednica.
Poznato je koliko papa Franjo voli mlade. Njegov govor je jednostavan i lako razumljiv. Tako im je rekao da „pronaći sebe“ ne znači gledati se u ogledalo, nego tražiti dobrotu, istinu i ljepotu. „Ako želite biti kršćani, živite Blaženstva na Gori! Moć je u služenju, a sve drugo je sebičnost, dominiranje, što od osobe čini slugu, a ne zrelu osobu. Mi pobjeđujemo zagrljajem, dijalogom, ljubavlju, kojom otvaramo sva vrata“, naglasio je Papa Franjo.
Riječ „djevičanstvo“, po dostupnim izvješćima sa Sinode, još se nije čula!
Pripremila: Ana Penić