Predragi,
Nastavljamo s govorom o Mariji, saborskih Otaca II. Vatikanskog koncila u dogmatskoj konstituciji o Crkvi Lumen Gentium.
Prisjetimo se:
?II. Vatikanski sabor najavio je papa Ivan XXIII. 25. siječnja 1959. godine.
?Koncil je započeo s radom 11. listopada 1962. godine, a zaključen je na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 1965. godine. Zaključio ga je papa Pavao VI.
Otac milosrđa htio je da, kao što je žena pridonijela smrti, žena također pridonese životu. To na najizvrsniji način vrijedi za Mariju, koja je svijetu dala sam život koji sve obnavlja. Stoga nas ne treba čuditi što su je neki sveti oci nazivali svetom i od svakog grijeha slobodnom, koju je u izvjesnom smislu Duh Sveti oblikovao i učinio novim stvorom.
Pristankom, Marija postaje Isusovom majkom. Svim je srcem prihvatila Božju spasenjsku volju te se posvetila osobi i djelu svojega Sina. Tako Bog nije Mariju upotrijebio na čisto pasivan način, nego je ona slobodnom vjerom i slobodnim posluhom sudjelovala u ljudskom spasenju. Stoga će mnogi stari oci u svojem propovijedanju rado tvrditi: „Čvor Evine neposlušnosti bio je razriješen Marijinom poslušnošću; što je djevica Eva svezala nevjerom, to je djevica Marija razriješila vjerom“; i pošto je Marija uspoređena s Evom, nazivaju je „majkom živih“ te češće izjavljuju: „Smrt po Evi, život po Mariji“.
Povezanost Majke sa Sinom u djelu spasenja očituje se od vremena Kristova djevičanskog začeća pa sve do njegove smrti; prije svega kad je Marija pohitila u pohod Elizabeti, potom kod rođenja, te u hramu kada ga je prikazala Gospodinu, gdje je ujedno čula riječi Šimuna da će njezin Sin biti znakom protivljenja, a majci će mač probosti dušu (usp. Lk 2,34-35). Ta se povezanost očituje i kada su roditelji izgubili dječaka te su ga s boli tražili. Našli su ga u hramu zaokupljena onim što je njegova Oca te nisu razumjeli Sinovljeve riječi. A njegova je majka sve to čuvala u svome srcu i o tome razmišljala.
Majčina povezanost sa Sinom prepoznaje se na početku Isusova javnog djelovanja, kad je na svadbi u Kani Galilejskoj, svojim zagovorom potaknula početak znakova Isusa Mesije (usp. Iv 2,1-11). Tijekom njegova propovijedanja ona je primala riječi kojima je Sin proglasio blaženima one koji slušaju i drže Božju riječ (usp. Mk 3,35; Lk 11,27-28), kao što je to ona vjerno činila (usp. Lk 2,19.51). Tako je i blažena Djevica koračala naprijed u hodu vjere te je svoju sjedinjenost sa Sinom vjerno održala sve do križa gdje je stajala uz križ i silno trpjela sa svojim Jedinorođencem. Na posljetku ju je taj isti Isus riječima „Ženo, evo ti sina“ (Iv 19, 26-27), povjerio učeniku za majku.
(usp. LG 56-58)
Antifona blaženoj Djevici Mariji:
Pod obranu se Tvoju utječemo, sveta Bogorodice.
Ne odbij nam molbe u potrebama našim,
nego nas od svih pogibli vazda oslobodi
Djevice slavna i blagoslovljena.
Gospođo naša, Posrednice naša, Zagovornice naša!
Sa svojim nas Sinom pomiri,
svojemu nas Sinu preporuči,
svojemu nas Sinu izruči. Amen.