„A u Jerualemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smete jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći:“Gle, nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku?
Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.“
Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali:“Što bi to moglo biti?“ Drugi su pak, podrugujući se, govorili:“Slatkog su se vina napili!“ (Dj 2, 5-12)
Jednom, dok sam molila Slavna otajstva krunice, moleći treću desetinu
„…koji je Duha Svetoga poslao“
željela sam s Marijom, Isusovom Majkom prošetati jeruzalemskim trgovima i ulicama na Duhove navečer. Dan Pedesetnice, koji je u Jeruzalem privukao šareno, temperamentno, bučno mnoštvo hodočasnika „iz svakog naroda pod nebom“, vrlo lako mi je zamisliti, jer volim hodočašća i šarm Sinja i Aljmaša za Veliku Gospu. Gospini blagdani danas, a tako je, moleći psalme vidim, bilo i u „biblijska vremena“ u Svetoj zemlji, spektakli su kolorita glazbe i glazbala, pjesme i plesa, vina i hrane, odjeće, obuće, domaćih životinja, govora i razgovora, smijeha i razdraganosti, spontanosti i radosti koju Mediteran raskošno nudi žiteljima svih svojih obala, pa i šire – „svakom narodu pod kapom nebeskom.“
U sav taj ambijent u jutro nakon Subote zapuhao je Vjetar silinom i šumom, te Oganj toplinom za koje nitko nije znao – ni odakle dolaze, ni kamo idu. Jednostavno, dogodilo se nešto neobično!.. Silno mnoštvo zastalo je u čudu! Nije to bio potres, ništa se nije rušilo, a ipak, osjećalo se nešto čudesno i omamljujuće. I ne čudi da su neki slegli ramenima, i ne shvaćajući što to u rani jutarnji sat Petar priča, slegli su ramenima i odmahnuli rukama, rugajući se:“Slatkog su se vina napili!“
Ali čudo je bilo od drugačije vrste! Nakon što su čuli Petrovu propovijed, a svi su ga čuli na svom jeziku, potreseni, njih 3000(!) se pokrstilo istog dana! (Danas bi 3000 novokrštenika u jednom danu bio senzacionalan broj i za Crkvu u milijunskom gradu, a zamislimo koliko je stanovnika tada bilo u Jeruzalemu!)
U molitvi krunice, s Gospom sam pokušala shvatiti što se to zapravo dogodilo?! Ona je bila s apostolima, molila je s njima, sigurno je bila uz Petra dok je propovijeda, ali ništa ne govori! Sluša Petra! On govori u ime Crkve!
Navečer, toga istoga dana (tako bi počeo sv.Luka),kad se silina događaja i doživljaja slegla, kad se svatko vraća u svoju domovinu, kad se prijatelji nalaze i pripremaju za daleki put devama, na magarcima, na brodovima, morem, kopnom, s Gospom sam obilazila mjesta njihovih susreta – trgove i ulice Jeruzalema…Okupljene grupe rodbine i prijatelja, poznanika i susjeda sjede i prepričavaju što su sve doživjeli, svatko ima svoju priču, svatko svoju radost i svatko jedva čeka da o tome priča i onima koji nisu bilis njima u Gospodinovom gradu.. Ponovno su tu i cimbali, i bubnjići, i frule, i plesovi, i pjesme i ples, ali sad sve isprepleteno neopisivom radošću i srcem gorućim od želje da se razdaje onima koji ih kod kuće čekaju. Pjevaju o čudesnim Božjim djelima, plešu u kolima, djevojke zveckaju svojim ogrlicama, narukvicima i ostalim nakitima koje su im, možda toga dana, kupili zaručnici. Sve je čarobno. Ozračje je svečano, molitveno i pomalo sjetno, jer svatko mora poći svojoj kući, svojoj obitelji, u svoju zemlju i svojim svakodnevnim problemima. Malo po malo, jedna po jedna grupa se udaljuje….i pjeva hvalospjeve svom Bogu Ocu, te uskrslom Isusu, poslao Duha Svetoga, kojeg su primili krštenjem vodom i Duhom Svetim upravo danas!
Gospino srce je ispunjeno ljubavlju i zahvalnošću. Iskustvo „ljubimice Neba, zaručnice Duha Svetoga“ čini je spremnom za novu odgovornost koju je prihvatila istim predanjem kojim je u Nazeretu odgovorila anđelu:“Evo službenice Gospodnje!“ Ona je Prepoznaje Duha Svetoga i duša joj je puna raspoloženja kojim je, po istom Duhu začela svoga Sina, a koji, sad, usksrli, sjedi s desna Ocu i čeka ju…..Sjeća se trenutka začeća svoga Sina i Nazareta, rođenja i Betlehema..Kao da je jučer bilo…U Betlehemu je rodila svoga i Božjeg Sina, a danas je u Jeruzalemu rođena Crkva! Svi koji sad odlaze u svoje gradove, zemlje, sve one tri tisuće krštenih danas postaju Crkva – po svem svijetu! Gospa ponovno izgovara svoj prekrasni hvalospjev „Veliča duša moja Gospodina i ponavlja riječi koje danas, sad dobivaju novi, eshatološki smisao:
„Blaženom će me zvati svi naraštaji!“
Jer, danas je postala – MAJKA CRKVE! Zauvijek!
U toj Crkvi ja sam – Marijina kći! Koračam uz nju tiha, gotovo nevidljiva. Trenutak je više nego čudesan. A ja – presretna!
Ana Penić