U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 96
Nek’ se govori među poganima: “Jahve kraljuje!”
Svijet on učvrsti da se ne pomakne,
narodima pravedno upravlja.
Raduj se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!
Nek’ se raduje polje i što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće
pred Jahvom, jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će svijetu u pravdi
i narodima u istini svojoj.
EVANĐELJE; Mk 11, 11-25
I uđe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju. Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. Tada reče smokvi: “Nitko nikada više ne jeo s tebe!” Čuli su to njegovi učenici. Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. Učio ih je i govorio: “Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!” Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom. A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada. Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. Petar se prisjeti pa će Isusu: “Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu.” Isus im odvrati: “Imajte vjeru Božju. Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’ i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže – doista, bit će mu! Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke.”
TIŠINA
Koja je misao, riječ ili rečenica obuzela tvoju pažnju?? Zastani i razmisli o toj riječi/ misli, zadrži je u srcu!
MEDITACIJA
Bog nas, ne pita tko je kriv i tko je “prvi počeo”, jer to nije bitno. Ako oprostimo, to ne znači da smo slabiji ni da je onaj drugi u pravu ni da smo mi skrivili sukob. Opraštanje se prije svega događa u srcu, a po njemu nas Bog ozdravlja od rana koje smo zadobili i oslobađa od zarobljenosti negativnim osjećajima prema osobi koja nas je ranila, prema Bogu ili prema sebi samima.
Ako Boga promatramo kao milosrdnog Oca punog ljubavi, koji se brine za nas, veseli se našoj sreći, bdije nad nama i čuva nas, shvatit ćemo da su sve njegove zapovijedi, zabrane i savjeti za naše dobro. Isto vrijedi i za ovu: trebamo oprostiti, jer je to za naše dobro. Nepraštanjem štetimo sami sebi; ono nas ranjava više nego sama primljena uvreda koju ne želimo oprostiti.
Zbog nepraštanja srce nam je zarobljeno negativnim osjećajima i zatvoreno. Nepraštanje nas udaljava od Boga, koji je izvor života, zdravlja i blagoslova.
Opraštajući, primamo oproštenje, a primajući oproštenje želimo i možemo praštati.
(preuzeto sa www.katolici.org)
ZAMOLBE
-Gospodineuđi u moje srce i unatoč nedostojnosti izliječi me od sumnje i nevjere…..
…….……ostani u tišini i reci mu svoje molitve……….
OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU