U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.

Ps 78
Ono što čusmo i saznasmo,
što nam kazivahu oci,
nećemo kriti djeci njihovoj,
predat ćemo budućem koljenu:
slavu Jahvinu i silu njegovu
i djela čudesna što ih učini.

Pa odozgo naredi oblaku
i otvori brane nebeske,
k’o kišu prosu na njih manu da jedu
i nahrani ih kruhom nebeskim.

Čovjek blagovaše kruh Jakih;
on im dade hrane do sitosti.
U Svetu zemlju svoju on ih odvede,
na bregove što mu ih osvoji desnica.

EVANĐELJE; Iv 6,24-35
Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: “Učitelju, kad si ovamo došao?” Isus im odgovori: “Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati.” Rekoše mu dakle: “Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?”Odgovori im Isus: “Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.”Rekoše mu onda: “Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.” Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.” Rekoše mu nato: “Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.” Reče im Isus: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.

MEDITACIJA
Umnoženje kruha bilo je jasan znak kojim je Isus želio izreći nešto bitno. No, ljudi koji su išli za njim nisu shvatili taj znak. Njima je stalo samo do toga da se nasite i to u materijalnom pogledu. Za njih je Isus bio Mesija, ali Mesija koji bi imao biti politički vladar i čija bi ih vladavina trebala osloboditi od materijalnog siromaštva i političke nevolje izazvane osvajanjem od strane rimskog carstva.
Židovi upliću razgovor o »mani« kojom je Bog u pustinji čudesno hranio svoj narod. Isus to potvrđuje i kaže: »Zaista, zaista kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istiniti; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« . Isti Bog, Otac, koji je onda bio na djelu i tada nahranio svoj narod onom prolaznom hranom, sada u samome svojem Sinu pruža novi, nepropadljivi „Kruh” koji „silazi s neba” i daje život svijetu.
A kad su Židovi zatražili »toga kruha», Isus im sasvim jasno odgovori: »Ja sam Kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada«.
Svaki čovjek, a da to i ne zna, osjeća glad i žeđ za Bogom koju može utažiti jedino Krist – kruh pravoga života – kojega je Otac opečatio pomazanjem Duha Svetoga. Isus Krist je ta hrana, taj »kruh života« kojega Bog Otac šalje svome narodu i svakome čovjeku dobre volje da bi dao život svijetu. Kruh Božji” je dakle osoba Isusa Krista, utjelovljena Božja riječ koja nam daje pravi život i utažuje našu žeđ za istinom.
(preuzeto sa http://www.ivanjareka.zupa.hr/)

OČE NAŠ, ZDRAVO MARIJO, SLAVA OCU