U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA. AMEN.
Ps 139
Gospodine proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putevi.
Riječ mi još nije na jezik došla,
a ti, Gospodine, sve već znadeš.
s leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
znanje to odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio.
EVANĐELJE; Iv 1, 45-50
Filip nađe Natanaela i javi mu: “Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.” Reče mu Natanael: “Iz Nazareta da može biti što dobro?” Kaže mu Filip: “Dođi i vidi.” Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: “Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!” Kaže mu Natanael: “Odakle me poznaješ?” Odgovori mu Isus: “Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom.” Nato će mu Natanael: “Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!” Odgovori mu Isus: “Stoga što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’, vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!”
MEDITACIJA
…dok si bio pod smokvom. I mi smo često pod smokvom; to nije ona smokva koju vidimo na moru ili ona pod kojom za vrijeme ljetnog odmora hvatamo hlad. Smokva u ovom kontekstu predstavlja neki skirveni prostor. Smokva svojim velikim listovima stvara hlad i prekriva sunce, zaklanja nas od pravoga sunca. Pravo sunce ovdje bi moglo predstavljati Boga, dok smokva predstavlja naše grijehe, naš strah od Božjeg svijetla koji nas u potpunosti razotkriva. No, ni ta smokva nije dovoljna. Mi se, možda, samo prividno skrivamo, ali skrivamo se od nas samih. Bogu se ništa ne može skriti. On sve vidi i pozna nas i prije nego smo uopće znali za smokvu. Vjerovati Onome koji nas poznaje i vidi preko smokve jest veća sigurnost od sigurnosti koje nam pruža smokvin hlad. Izađi na sunce.
ISUSE BLAGA I PONIZNA SRCA
UČINI SRCE MOJE PO SRCU SVOME.