UVOD:
Hvala ti, Isuse, na daru života, Tebi koji si rekao: „Ja sam put, istina i život.“ Koliko puta se svojim grijesima odričem Tebe i padam?
Ti se nas nisi odrekao i svaki put nas iznova podižeš. Kako da Ti
zahvalim? Ja nemam drugog načina da Ti iskažem ljubav nego da uz Tvoj
hod kroz trnje pred Tebe bacam cvijeće. Zato se stavljam u srce Tvoje
Presvete Majke i hodim svoj mali put k velikome Uskrsu. Šutim jer si Ti
šutio i slušam Tvoju rječitu šutnju. Bože, daj da vjerom i
ljubavlju kroz Tvoju muku izliješ svoje milosrđe spasenja. Prihvaćam
križ, ali ne križ drveta nego prihvaćam Tebe, Gospodine. Klečim pred
Tobom, Spasitelju, i kajem se, primi me i uvedi u novi život.
1.POSTAJA – Isusa osuđuju na smrt
Uvenulo je cvijeće i iščezle su riječi naroda koji Ga je slavio kao
Kralja. Riječi su isprazne, a samo ono što je u srcu vječno je.
Zločinci ne podnose osudu i bježe, ali nevini pravednik strpljivo
podnosi sve i šuti. Isuse, ja lutam i bježim od osude svojih grijeha i
tražim svjetovno. Zašto tako često sudimo, a ne zagledamo se u sebe
same? („Ne sudite i nećete biti suđeni“).
2.POSTAJA – Isus prima na se križ
Spasitelj grli svoj križ što smo Mu nanijeli mi svojim grijesima. On
ga nosi i grli kao što je majka Marija Njega držala u svome naručju
kao dijete. Znaš li da te Isus svakoga dana nosi na svojim svetim
ramenima? Primi i ti na sebe križ. Ne križ drveta nego Onoga koji je
na njemu raspet bio. (A ja,Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio, osim
križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i
ja svijetu).
3. POSTAJA – Isus pada prvi put pod križem
Duh je voljan,ali tijelo je slabo.Prvi pad je najteži i najbolniji.
Trebalo je prvo pasti da bi se uzdigao,a tako i Sin Božji pada da bi
nas podigao. Koliko samo mi puta svojim grijesima padamo, a Isus nam
pruža ruku i podiže nas iznova.
4. POSTAJA – Isus susreće svoju svetu Majku
Pogledaj Isusovu majku Mariju. Ona koja Ga je dok je bio dijete čuvala kao
zjenicu oka svoga sada gleda svoga izmučena Sina. Mač joj je probio
dušu. Oprosti mi,Majko, što sam i ja bio tu i razapeo Ga svojim
grijesima.
5. POSTAJA – Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Samoća vlada, a bol je velika. Nikoga nema da Mu pomogne i svi
umakosmo. Isuse,Ti se nas nisi odrekao. Ipak Šimuna prisile da nosi
križ. Kako mi pomažemo svome prijatelju u nevolji? Ljubiš li svaku
žrtvu i pomažeš li svakome čovjeku?
6. POSTAJA – Veronika pruža Isusu rubac
Gledaj – On te gleda. Isus je milostivo pogledao Veroniku i otvorio joj
put kroz silnu svjetinu da joj dade otisak svog presvetog lica. On sav
izmoren i izmučen otisnuo je pogled ljubavi i mira. Kako je samo naš
pogled često zamagljen. Obriši svoje grijehe. (Isuse, tvoje blago lice
za mene je Nebo na zemlji).
7. POSTAJA – Isus pada drugi put pod križem
Čovječe,kako se samo često vraćaš ponovo u grijeh i padaš. I Gospodin
pada,ali ne od boli nego zbog grijeha naših. Grijesi su naši sve veći,
a križ sve teži. Ali Isus ne spušta glavu nego ju podiže k Nebu – svome
cilju. Daj nam, Isuse, da iz ljubavi sve strpljivo podnesemo.
8. POSTAJA – Isus tješi Jeruzalemske žene
Pogledaj žalosne žene koje kleče pred Isusom i plaču. Isus ih tješi i
govori: „Kćeri Jeruzalemske ne oplakujte mene,nego sebe i djecu svoju.“
Isuse, utjeho naša, daj da srcem oplačemo svoje grijehe. Ti pretvaraš
naš plač u radost.
9. POSTAJA – Isus pada treći put pod križem
Ovozemaljski put je samo dio puta i nije kraj. Koliko nam je potrebno
puta pasti da bismo došli do kraja? Prigrli križ i nećeš se spoticati
u kamen grijeha. Put Isusov je put spasa u Nebo. A Isus svojimpadom
tebe uzdiže k Nebu. Pazi kako hodaš jer kamen spoticanja baca te u
vječni ponor.
10. POSTAJA – Isusa svlače
Svukoše sa Isusa presvetu haljinu.Skinuše haljinu koje su se
doticali.Gol stoji On pred križem.Zašto se skrivamo i ne skinemo sa
sebe grijehe svoje? Odbacimo sve svjetovne stvari i budimo siromašni
pred Isusom, obucimo na sebe novoga čovjeka – Isusa Krista.
11. POSTAJA – Isusa pribijaju na križ
O, Marijo! Majko naša, kako li samo čavli probadaju tvoje srce. Slatko
srce Marijino i presvetog njezinog Sina je probodeno bolima, ali ono za
nas vječno kuca. Gospodine, nisu Te proboli čavli nego moj grijeh.
12. POSTAJA – Isus umire na križu
Vrhunac boli,ali ne i svršetak. Isus visi na križu, ali ne pada. Njega
Otac drži i prima. Sada je visoko na križu, a uskoro kada kucne čas
bit će u beskrajnoj visini gdje će Ga Otac poput orla ponijeti na
svojim perima k sebi. Šutnja i plač anđela. Kakav svet i uzvišen zvuk.
On šuti i oprašta. Šutimo li i mi te podnosimo li nepravde i opraštamo
neprijateljima? Primimo u ruke svoj križ. („Ja ne umirem. Ulazim
u život“, Sv. Mala Terezija)
13. POSTAJA – Isusa skidaju s križa
Zemlja je utihnula. Skinuše sveto tijelo s križa i konačno majka
prima svoga Sina kao nekad u naručje i ljubi presvete rane. Majčine
suze peru krv sa Isusovog tijela. Oplakujmo svoje grijehe i očistimo
naša srca od nečistoća.
14. POSTAJA – Isusa polažu u grob
(„Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni“). Pogledaj
Isusovo cijelo tijelo. Jedino sveto lice i dalje je obasjano
svjetlošću nade i vjere u uskrsnuće. Došao je na svijet da nas spasi i
opet će doći u slavi da okupi sve i skupi u jedno. Živimo li u
ovome svijetu kako nas Isus uči i jesmo li spremni za Njegov dolazak?