Predragi!
Ponekad nam se dogodi da nešto tražimo i ono se nalazi pred našim očima, ali mi jednostavno to ne vidimo. U ponedjeljak sam bio u Zagrebu na sjednici. Za vrijeme pauze otišao sam uzeti kavu. Budući ju uvijek pijem s mlijekom, tražio sam mlijeko, ali ga nisam vidio. Ponovno sam pogledom prešao stol, ali kamo god sam pogledao i dalje nisam vidio mlijeko. Zatim sam pitao kolegu ima li mlijeka, a on bi mi pokazao na mlijeko koje se nalazilo doslovno ispred mojih očiju. Frustrirajuće je kada nešto ne vidite, a kažu vam da je tu. Događa li vam se to ikada s velikim stvarima u životu? Tražimo nešto važno, ali jednostavno ne možemo vidjeti. Ako to primijenimo na naš duhovni život nije li ponekad slično u našem odnosu s Bogom?
Koliko puta možda tako tražimo Boga u svome životu, ali ga ne vidimo, ne osjećamo i ne prepoznajemo, a on se nalazi pred nama. Umjesto da osjetite Boga, osjećate se kao da je otišao ili kao da će razgovarati bilo s kim osim s vama. Kada stvari u našem životu krenu naopako, kada izgubimo posao, umre nam draga osoba ili se dogodi neka druga tragedija tako nam je lako reći: možda Bog ne postoji. Možda nije to sve onako kako sam mislio. Nije li ovo iskustvo današnjih učenika koji putuju prema Emausu? Zapravo, razočarani od svega što se dogodilo, pogođeni boli i tugom nisu uspjeli vidjeti Isusa koji je s njima hodao. Oni su vidjeli samo svoju bol. Možda danas netko od nas ovdje prisutnih dijeli to isto iskustvo gdje mislimo da je Isus tek jedan od proroka, dobar čovjek – kako su apostoli mislili. No, bili su u krivu, jednako tako i mi smo u krivu ako tako mislimo.
No, što učiniti kada ne možete vidjeti ili osjetiti Isusa? Donijet ću vam tri lijeka koja nam pomažu u ovakvim trenutcima.
Prvo kada ne možemo vidjeti Isusa zastanimo i prođimo kroz svoja sjećanja i iskustva u kojima ćemo prepoznati Božje djelovanje u našem životu, u kojima je Isus činio čudesa i pokazao se na različite načine prisutan u tvojemu životu. Ako je bio s tobom u tim godinama, zašto onda razmišljati u tome smjeru da te sada napustio?
Bog nam ne obećava živote bez boli u kojima uvijek osjećamo njegovu prisutnost. Prolazit ćemo kroz kušnje i tamu i ponekad ćemo se osjećati usamljeno. Ali unatoč tome, Bog nam se želi približiti. Jedan od načina na koji nam se Krist približava je kroz čitanje i razmatranje Svetog pisma. To je drugi lijek koji nam pomaže u tome da vidimo i čujemo Isusa.
Isus to pokazuje tako što tumači Stari zavjet i tumači učenicima sva ona mjesta na kojima Sveto pismo govori o njemu. Eto nam odgovora što činiti kad ne možemo vidjeti Isusa. Uzmimo Sveto pismo. Kroz čitanje Svetog pisma Duh Sveti nam pomaže da možemo razumjeti što čitamo i da to primijenimo u našim srcima i životima. Svaki put kad uzmemo Sveto pismo i nad njim razmatramo Bog otvara srce i uvijek nešto novo otkrijemo. Uvijek nešto novo govori i pomaže nam da to primijenimo u svome životu. Božja riječ je živa. Ona nije mrtvo slovo na papiru, ona živi i oživljava.
Nadalje, još nešto možemo učiniti kada želimo vidjeti Krista, a u tome ne uspijevamo. Kaže Pismo da su apostoli prepoznali Isusa u lomljenju kruha. U lomljenju kruha crkva prepoznaje euharistiju. Ono što je Isus učinio na Veliki četvrtak. Tek su se tada otvorile njihove oči i vidjele su živoga Isusa. I mi ga možemo prepoznati svaki puta u svetoj misi. U svakoj svetoj misi Isus lomi kruh i čini ono što je učinio učenicima na putu u Emaus. Isus je prisutan u otajstvu euharistije. Osobno sam to doživio kada sam prolazio svoje duhovne krize i bitke. Bila je to treća godina studija. Nalazio sam se u kapelici gdje sam pred Presvetim doveo u pitanje Isusovu prisutnost u komadu kruha. Pitao sam se je li moguće da Bog boravi u tome kruhu. Nakon što sam došao u sobu Bog mi je po jednoj osobi odmah dao odgovor. S tom se osobom nisam nikada čuo preko mobitela, ali te večeri ova je osoba poslala poruku i napisala: „Mario, večeras sam molila za tebe“. Ovo mi je bio jasan odgovor od Gospodina koji je rekao: „Da, ja sam prisutan u tome kruhu“. Po tome iskustvu čuo sam onaj blagi Isusov prijekor koji je rekao današnjim učenicima: „O bezumni i srca spora…“
Doista se ponekad svi osjećamo zbunjeno i ne vidimo stvari jasno. Kada se to dogodi, potrebna nam je pomoć da jasnije razumijemo svoje živote. Isus je s nama da nam u tome pomogne. On nam u euharistiji pomaže shvatiti da nas Bog voli i da se nemamo čega bojati. Neka nam i ova sveta misa bude otvaranje naših očiju gdje ćemo prepoznati Krista koji nam tumači Božju riječ, a zatim nam lomi kruh i daje snagu koja nam je potrebna u našim životnim situacijama.
vlč. Mario Žigman