Ako ste nekada gledali seriju „Zaboravljeni slučaj“ mogli ste primijetiti kako se utvrđuje rješavanje nekog zločina. Jednostavno čovjek ostane zadivljen kako se uz pomoć forenzičke znanosti, tragova i dokaza mogu riješiti i najteži slučajevi. Dovoljan je i najmanji trag kako bi se napravila rekonstrukcija čitavog slučaja. No, ono što je zastrašujuće to su motivi koji stoje iza zločina. Zastrašuje je kako bi netko ubio drugoga čovjeka samo zbog novca – ili jednostavno zbog uzbuđenja. Nije li to ono što je prisutno i u današnjim čitanjima. S jedne strane slika novca, a s druge strane uzbuđenje mase koja viče: „Raspni ga!“
Kroz ovaj tjedan razmišljao sam o liku pored kojega možda tek usputno prođemo. Razmišljao sam o Judi koji je Isusa izdao za trideset srebrenjaka što bi neki rekli da je protuvrijednosti od 2 000 do 3 000 eura. No, što je Judu navelo da to učini? Možda nam se čini da je novac jedini motiv, no rekao bih da nije. Mnogo je toga što nam izmiče na prvi pogled.
Razmišljajući o Judi počeo sam otkrivati slojeve koje pomalo prepoznajem da su prisutni i kod mene. Moguće je da je Juda bio jedan od onih učenika koji se ni po čemu nisu isticali. Prosječan, običan, a on je možda želio biti drugačiji. Možda je želio biti poput Petra, Jakova ili Ivana. Možda je htio biti u onom posebnom krugu učenika koje je Isus poveo na goru preobraženja.
Možda se Juda zamišljao s takvim scenarijima no činilo mu se kao da Isus ne odgovara na njegove potrebe. Kada Isus šuti čovjek vrlo lako može zalutati. Nije li to stvarnost našega života. Kada vidimo da Bog ne uslišava naše molitve, kada se čini da Bog šuti vrlo lako odustanemo i krenemo krivim putem – jer puno lakše je činiti zlo nego dobro. Zašto je to tako?
Zbog toga jer smo pogođeni istočnim grijehom. I baš kao što je naš svijet, tako su i naši životi i um okrenuti naglavačke. Što je potaknulo Judu da učini to što je učinio? Koji su to slojevi koje prepoznajemo kod Jude? Isti oni slojevi koje ponekad prepoznam kod sebe. To su: ambicija, oholost, taština, želja za prihvaćanjem.
Kao i većina nas, Juda je želio da ga se čuje. Htio je da ga poštuju. Htio je da njegovo mišljenje bude prihvaćeno. Želio je napredovati i biti priznat pred drugima. Budući da nije uspio zauzeti središnje mjesto, na kraju je napustio pozornicu. Prodao je Isusa. Ovo je važna lekcija za mene. I u meni ima malo Jude. Dakle, koja je moja cijena. Za što sam spreman zamijeniti Gospodina?
Prije nekoliko dana dolazi mi žena i kaže: Vlč., žao mi je. Tako mi je žao što vrijeđam Gospodina, a on je toliko toga učinio za mene. On je umro za mene, a ja ga prodajem u zamjenu za grijehe. Grijeh je poput ovih srebrenjaka. Na prvu se čini primamljivim, ali kasnije shvatiš da si pogriješio i da nisi dobro postupio. To je shvatio i Juda, ali je Judi nešto nedostajalo. Nije razumio Božje oproštenje. Nije imao osoban odnos s Isusom te ga je zbog toga grijeh odveo u krivnju i očaj, a onda i u smrt.
To je strategija grijeha. Međutim, Bog nam je ostavio sakrament pomirenja kako bi nas oslobodio krivnje koju nam grijeh i Sotona nameću i izvlači nas iz očaja kao što je to Isus učinio s Petrom. Neka nam ovaj veliki tjedan bude obilježen onime što papa Franjo naziva žarištem milosrđa – a to je sakrament Ispovijedi koji nas oslobađa ove opasnosti u koju je Juda upao.
vlč. Mario Žigman