U vremenu nakon patrijarha, Bog je od Izraela učinio svoj narod. Izbavio ga je iz egipatskoga ropstva, sklopio s njime Sinajski savez i po Mojsiju dao mu svoj zakon, zato da ga priznaje i služi mu kao jedinomu, živome i istinskom Bogu, brižljivom Ocu i pravednom sucu, i da iščekuje obećanog Spasitelja.
Izrael je Božji svećenički Narod, nad kojim je “zazvano ime Gospodnje” (Pnz 28,10). To je Narod onih “kojima je prvima Gospodin Bog govorio”, Narod “starije braće” u vjeri Abrahamovoj.
Po prorocima Bog svoj Narod oblikuje u nadi spasenja, u iščekivanju novoga i vječnoga saveza, koji će, namijenjen svim ljudima, biti upisan u srcima. Proroci navješćuju korjenito otkupljenje Božjega Naroda, očišćenje od svih njegovih nevjera, spasenje koje će obuhvatiti sve narode. Nositelji ove nade bit će prije svega Gospodnji siromasi i ponizni. Svete žene poput Sare, Rebeke, Rahele, Mirjame, Debore, Ane, Judite i Estere živom su očuvale nadu u spasenje Izraela. U tome je najsvjetliji lik Marija.
Izvor: KKC 62-64