Po Svetom pismu, zakon je očinska pouka Božja kojim se čovjeku propisuju putovi k obećanom blaženstvu, a zabranjuju stranputice zla.
“Zakon je razumna zapovijed, usmjerena na opće dobro, i proglašena od nadležne vlasti”.
Krist je svršetak zakona; on jedini naučava i daje pravednost Božju.
Prirodni zakon predstavlja sudioništvo čovjeka, stvorena na sliku svoga Stvoritelja, u mudrosti i dobroti Božjoj. Izražaj je dostojanstva ljudske osobe i temelj njezinih prava i temeljnih dužnosti.
Prirodni je zakon nepromjenljiv i postojan u povijesti. Norme koje ga izražavaju ostaju suštinski valjane. Taj zakon predstavlja nuždan temelj za moralni poredak i građanski zakon.
Stari zakon prvi je stupanj Objavljenog zakona. Njegovi moralni propisi sažeti su u Deset zapovijedi.
Mojsijev zakon sadrži mnoge istine koje su po prirodi dostupne razumu. Bog ih je objavio jer ih ljudi nisu umjeli čitati u svom srcu.
Stari zakon je priprava za Evanđelje.
Novi zakon je milost Duha Svetoga koju primamo po vjeri u Krista, što djeluje po ljubavi. Taj je zakon poglavito izražen u Gospodinovoj Besjedi na gori i služi se sakramentima da nam udijeli milost.
Evanđeoski zakon dopunjava, nadilazi i dovodi do savršenstva Stari zakon: njegova obećanja po blaženstvima kraljevstva nebeskog, a njegove zapovijedi preobrazbom samoga korijena djelovanja, ljudskoga srca.
Novi zakon je zakon ljubavi, zakon milosti, zakon slobode.
Novi zakon, osim zapovijedi, sadrži evanđeoske savjete. “Svetosti Crkve na osobit način pogoduju mnogi savjeti koje Gospodin u Evanđelju predlaže svojim učenicima da ih vrše”.
Izvor: KKC 1975 – 1986