Plava crta
Petak, 24.06.2011.

Facebook Facebook

Share
Like

U Zagrebu se nedavno okupilo više od 1000 homoseksualaca (u svim varijantama) i njih je čuvalo više od tisuću policajaca!

I nitko, ali baš nitko javno ne pita – niti tko financira njihovo okupljanje, niti koliko našeg novca iz hrvatskog proračuna umjesto u skrb za bolesnu djecu i mlade majke koje su ostale bez posla (nije li to diskriminacija nad diskriminacijama?!) ide na njihovo osiguranje. Sjetimo se samo  koliko su mediji kreštali o troškovima boravka sv. Oca, premda državni proračun Hrvatske pune uglavnom katolici, koji su svojim pristojnim ponašanjem, posebice mladi, pokazali što nam sv.Otac znači i koliko ga volimo. I kako smo mi u stotinama tisuća koliko nas se okupilo u Zagrebu dobar i miroljubiv narod! Ni jednog incidenta nije bilo, policija nije imala posla s nama! I samo zbog nekoliko nasilnih Splićana, svi su Hrvati optuženi da «siju govor mržnje».

Bilo mi je žao kad sam na Vijestima čula o neredima u Splitu prošle subote. Posve se slažem s fra Zvjezdanom Linićem da je to bilo prkosno i nepotrebno provociranje stotinjak osoba čije je seksualno opredjeljenje – njihova stvar. Ako im je bilo stalo da se druže, da pjevaju i da im bude lijepo,što nisu otišli na Marjan, naprimjer.,Oni su svjesno provocirali, izazivali i prkosili! Nije to bez vraga! Nakon prelijepog, civiliziranog, raspjevanog i sabranog druženja 50000 mladih Hrvata sa Sv.Ocem pred licem svega svijeta,(30 000 na samom Trgu bana Jelačića i 20 000 u okolnim ulicama) Sotona je našao način da isprovocira i ponozi Hrvate, koji su još jednom ispali – beskrajno naivni!Šteta!

Bila bih puno sretnija da su Splićani bili dovoljno lukavi i mudri, pa u vrijeme homoseksualnog «PONOSA»(na što?) uopće nisu dolazili na Rivu.

O «nenasilnosti, toleranciji, prihvaćanju drugog i drugačijega» i ostalim epitetima kojima si homoseksualci u svim varijantama laskaju,  imam osobno iskustvo.

Bilo je ljeto, 1990. Bila sam jedini novinar iz Hrvatske na Obiteljskom kongresu u Brightonu (Engleska). Na kongresu je bilo oko 7000 sudionika iz cijelog svijeta i oko 2000 akreditiranih novinara. Kongres je bio takve važnosti da ga je otvorila prelijepa, vrlo plaha i stidljiva 29 godišnja princeza Diana (majka nedavno oženjenog princa Williama). Trebala je doći i Majka Terezija, ali je bila bolesna i telefonom se javila iz Kalkute. Organizatori su bili sve kršćanske crkve iz Europe, te, židovska i islamska zajednica, a najviši predstavnici svake ove  vjerske zajednice održali su i kratki govor, dok su predavači bili najveći svjetski autoriteti s različitih područja vezanih za obitelj. Tu je bio i predstavnik Vatikana (dr.Ivan Fućek, istaknuti teolog, isusovac, Hrvat) te Otto von Habsburg, predstavnik Europskog Parlamenta..

Već na službenom otvorenju Kongresa, prije bilo kojeg predavača i predstavnika crkvenih i državnih institucija – dogodio se skandal, koji je sutradan vrištao sa svih naslovnica tiska, i bio udarna vijest na svim TV postajama: »Lezbijke pokušale ubiti Princezu Dianu» »Atentat na Princezu Dianu» »Kako se moglo dogoditi da se lezbijke mogu približiti Princezi Diani?» i slično. O čem se radilo? Čim je princeza Diana izgovorila svoj pozdravni govor o obitelji (premda vrlo liberalan!) i sjela za stol gdje je predsjedavala predavanjima, nekoliko žena (mi, dakako, nismo pojma imali što se događa) utrčalo je na pozornicu, stalo iza Princeze i jedna ju je počela daviti! Mi u publici smo zanijemili, i tek kad je postalo jasno da je Princeza u životnoj opasnosti (makar je sve skupa trajalo vrlo kratko) skočili su njezini osobni tjelohranitelji. Naravno, od prvog predviđenog predavanja nije bilo ništa! Organizatori su zamolili sve prisutne da napuste dvoranu u miru i da ne napuštaju zgradu ni po koju cijenu! Bili smo po hodnicima, aulama, u kafićima unutar zgrade i komentirali događaje. Englezi su nam onda objasnili što se zapravo zbivalo. Homoseksualne grupe (muške, ženske,) žestoko su napale samu ideju o organiziranju Kongresa o biblijskim vrijednostima obitelji, da su prijetili danima i tjednima unaprijed. Zato su mjere opreza i ulaska u hotel gdje se održavao Kongres bile rigorozne! Nitko od više od devet tisuća sudionika (predavača, slušatelja, obitelji koje su dolazile sa svih kontinenata, novinara) nije prijetio homoseksualcima bilo koje vrste i nego su oni prijetili–svima nama! Kroz pet dana koliko je kongres trajao mi smo bili zatočenci u hotelu: nismo smjeli izlaziti iz zgrade, nitko nam nije mogao jamčiti sigirnost, dok su oni kroz sve to vrijeme obilazili oko hotela, noseći transparente vrlo uvredljivog sadržaja, vrijeđali, vikali, skičali. Ponašali se posve neprimjereno. Kad bi ih vidjela oči u oči (kroz staklo ulaznmih vrata) djelovali su mi nenormalno, kao da su bili drogirani..Osobno, doživjela sam ih kao opsjednute o kojima govore Evanđelja i koje je  Isus iscjeljivao. Sadržaj Kongresa gledano iz sadašnjeg trenutka bio je proročki! Svi predavači (dakle i kršćani, i židovi, i muslimani) upozoravali su na teška vremena kojima idemo ususret, jer će homoseksualci tražiti izjednačavanje najprije partnerstva i nasljeđivanja s bračnim parovima, potom izvjednačavanje OBITELJI S ISTOSPOLNOM ZAJEDNICOM (KOJU TAKOĐER ŽELE ZVATI OBITELJ) I KONAČNO – USVAJANJE DJECE! I dok su predavači dramatično upozoravali sve stručnjake da se u okviru svojih kompetencija bore za BIBLIJSKU OBITELJ, meni je sve izgledalo kao «naučna fantastika» Da bi netko htio izjednačiti bračnu i homoseksualnu zajednicu, pogotovo SAKRAMENAT BRAKA S «BRAKOM» dvije žene ili dvojice muškaraca – bilo je nezamislivo! Da bi se netko usudio toliko nanijeti zlo nevinom djetetu pa mu NAMETNUTI DVOJICU muškaraca ILI DVIJE žene za roditelje – BILO JE TAKO NEVJEROJATNO KRŠENJE LJUDSKIH PRAVA DA SAM BILA SIGURNA DA TO NIKADA NEĆE PROĆI! Nažalost, sad vidim koliko sam bila naivna! Upravo ovih dana se Elton John i njegov «suprug»(???) hvali sa sinčićem «kojeg im je rodila zamjenska majka» O PRAVU TOG NEVINOG DJETETA DA IMA MAMU I TATU NIGDJE NI RIJEČI1.

Obiteljski kongres 1990. završio je apelom Europskom Parlamentu da se zauzme za dobrobit obitelji i OBITELJ DEFINIRA KAO ZAJEDNICU MUŠKARCA I ŽENE KOJI IMAJU PRIRODNO PRAVO BITI PRIRODNI RODITELJHI SVOJOJ DJECI» Nažalost, bila sam vrlo, vrlo naivna! SVI TADAŠNJI STRAHOVI DANAS SU STVARNOST: U mnogim eurospkim zemljama,kao i u SAD-u, Kanadi i u Južnoj Americi  istospolne zajednice imaju status braka i smiju usvajati djecu! O pravima TE DJECE na normalne roditelje, na majku i oca koji će ih voljeti i poštivati njihov identitet – uopće se ne govori!

Koliko je gay populacija isključiva i netolerantna u svojim zahtijevima, dovoljno je na Internetu (na engleskom) pročitati muke kršćanskih obitelji da svojoj djeci osiguraju pravilan odgoj u školi, na primjer! Ili da ONI ODGAJAJU I USVAJAJU DJECU BEZ RODITELJSKE SKRBI! Ako se u školi ne smije ni spomenuti MAJKA I OTAC nego «roditelj 1» i «roditelj 2» – «da se ne uvrijede djeca koji nemaju majku i oca, nego dvije majke ili dva oca», premda su manjina – onda je to, iako mediji to žele prešutjeti – TOTALITARIZAM! Mržnja spram Crkve, pogotovo Katoličke Crkve postaje njihov «znak prepoznavanja».

Nažalost, i to je rečeno prije 20 godina – idemo prema vremenu mučeništva! Danas je motto zagrebačkog «happeninga» homoseksualaca «BUDUĆNOST JE NAŠA!» Kakva je to budućnost? O čemu oni to govore? Hoćemo li mi ostali biti izopćeni iz društva, proganjani kao u prvim kršćanskim vremenima? Idemo li zaista ususret vremenima mučeništva?  U nekim europskim zemljama – to se već događa! I to samo zbog vjernosti Evanđelju!

Ana Penić

 

 

Petak, 24.06.2011.
Facebook Facebook
Share
Like

Povezani članci

Plava crta
Ovaj članak nema povezanih članaka

Odgovori

DUHOVNOST OSJEČKIH STUDENATA
crta
Misija DUHOS-a je unošenje oduševljenja zdrave kršćanske duhovnosti na Sveučilište J.J. Strossmayera, promičiću vjeru i znanje kao dvije komplementarne dimezije, te duhovnost u svim aspektima suvremenog studentskog i svakodnevnog života.