Piše: prof.dr.sc. Marcela Šperanda
U Muzeju Slavonije, 10. studenoga 2011. godine otvorena je izložba fotografija autora Zvonimira Atletića, pod nazivom „Sveti Ante Neretvanski“, a o ocu Anti Gabriću, misionaru i isusovcu.
Pater Zdravko Knežević, vicepostulator kauze o. Ante Gabrića, pokazao je kratki prikaz života i rada našega najpoznatijega misionara. Bilo je to putovanjem u jedan drugačiji i drugi svijet.
Od slike do slike, uz pokoju riječ, bilo je moguće upoznati čovjeka izuzetne odlučnosti slijediti Krista i služiti čovjeku. Iako slabe konstitucije i narušenog zdravlja, o. Gabrić proživio je 50 godina u Bengaliji, u 24. parganasu, živeći i služeći. Teško je i zamisliti kakvu si je pokoru nametnuo u ionako teškim uvjetima života: post dvaput tjedno, odricanje od slatkiša, spavanje na tvrdom i kratko (jer posla je puno…), vježbanje u strpljivosti i ljubaznosti prema svima. Čini se da je u svakom trenutku znao gdje mu je mjesto. I što mu je činiti: „Bio je sretan čovjek, ali i sreća za mnoge…. ne možemo sami biti sretni. Sreća je u dijeljenju sreće.“
Shvatio je zakonitost Života: „otvori ruke, otvori srce i uvijek ćeš imati dosta da čitav svijet prehraniš. Ljubav ne zna za mjeru. Mjeriti bez mjere: nikad se ne prevariš.“ Bio je čovjek molitve i žive vjere. O, kad bismo znali moliti za svoju djecu, kako je o. Ante molio za svoju: „Iz ljubavi prema svojoj djeci, pomozite nam da ovu našu djecu mo¬žemo ove godine odjenuti, prehraniti i odgojiti!“ Brinuo je o aktualnim potrebama svojih seljana, gradeći zajedno s njima nasipe koji život znače, podižući nastambe, liječeći bolesne. A onda, duhovna hrana: ispovijedi, slavljenje, zahvaljivanje, zajedništvo, jednom rječju: euharistija.
Naišavši na poluprazne samostanske prostore i primjedbu/ispriku redovnice da se sve mijenja, primijetio je:“ Ne, sestro, On i njegov križ su isti, vječno novi, vječno moderni.“ Crkva bi bila uvijek svježa i aktualna kada bi slijedila primjer o. Gabrića: „Kada je jedan član bolestan, cijelo selo ide u pohode skupa s misionarom koji predvodi molitvu“.
Imamo li odvažnosti propitati istinitost Gabrićeve tvrdnje: „Mislim da bez molitve ne može biti ne samo svećenički život, nego ni život drugog kršćanina. Možete staviti i najljepše žarulje, ali neće biti svjetla ako električne instalacije nisu uključene u centralu. Tako je i s našim životom!“?
Izložbu fotografija moguće je pogledati do 27. 11. 2011. godine.