Hvalisavci u dugim haljinama (Lk 20, 46) znaju da je Bog njihov bog i znaju kako ga vezati uz svoje interese. S druge su strane moderni „sofisti“ koji poučavaju kako Boga nema ili se barem treba pretvarati „kao da ga nema“.
Nevidljivi, pored njih, u haljinama su starim, tiho prebiru Očenaše za kruh svagdašnji, bdiju u strahu od krike pijetlova (Lk 22, 61), iseljeni iz sebe, a naseljeni klijajućim zrnom, zrnom gorušice – nevidljivim, posijanim iznutra da raste i samo od sebe donosi plod. Oni su Sijačevi, a opet pred rastom tog čudesnoga sjemena do stabla postaju još neznatniji i može im se učiniti kao trn u peti s kojim moraju hodati.
I ne mare tko će ubrati plodove velika stabla. Izdaleka tek čuju u kasni sat glasove nebeskih ptica koje se gnijezde pod njegovim granama (Mk 4, 32).
R.P.