Piše: prof. dr. sc. Marcela Šperanda
Svakodnevno susrećemo jedni druge, razgovaramo ili bar izmjenjujemo riječi, katkad riječi bez značenja i dubine. Razvijamo nove tehnologije, posjedujemo suvremene prijenosnike poruka i informacija.
Rijetko uistinu razgovaramo iako koristimo bujice riječi, salve govora dopiru sa svih strana, posvuda čujemo riječi bez pokrića, bez tišine, bez promišljanja. Uči se i potiče elokventnost, cijene se govornici koji koriste birane riječi i to što više njih u jedinici vremena. Takav govor prazni um i osiromašuje dušu, a bujica riječi postaje zaglušujuća kakofonija, čak iako ju proizvodi ugodan glas dopadljive vanjstine. Imam dojam da nam je komunikacija zakržljala. Zašto je tomu tako?
1. Razgovor je susret osoba koje izmjenjuju misli. Može biti stvaran i virtualan. Ako sugovornici prilaze prihvaćajući jedno drugo bez prišivanja etiketa, bez predrasuda i gotovih mišljenja, ako ne trebaju donositi ad hok karakterizacije i zaključke, razgovor je povlašteno mjesto. Nitko se ne osjeća napadnuto, izazvano, ne treba zauzimati obrambeni položaj, ne treba uzvraćati udarac i dugo poslije razmišljati o skrivenim namjerama.
2. Za razgovor treba imati povjerenja, treba osjetiti da si poštovan, da te osoba s kojom si se upustio u razgovor uvažava, voli, želi ti dobro, da si s njome siguran.
3. Za razgovor je potrebna iskrenost, istinitost.
Učiti nam je razmjenjivati misli bez predrasuda, bez pretpostavki, bez straha, zatvaranja, bez osjećaja ogoljenosti, poniženosti, neshvaćanja. Kako to postići? Netko mora prvi započeti, izići iz sebe, skinuti masku, odložiti strah i slušati otvorena srca, dobronamjerno. Razgovor-komunikacija-riječ imaju stvaralačku, pokretačku snagu, snagu bitka. Dušu ništa ne može zavarati. Istina se ne da zabašuriti i prikriti. Fake razgovor ne može srce zadovoljiti. Govor može biti plodonosan i stvaralački ako je proizišao iz tišine. Iz čežnje, traženja, trebanja, voljenja….
Razgovora sam željna, razgovora u slobodi i iz slobode, razgovora koji oslobađa, hrabri, liječi, život jača….