Suvremeno, već vidno feminizirano kršćanstvo ne iskazuje osobiti sluh za svetoga Josipa. No, dok evanđelist Luka u prvi plan stavlja Marijin lik, evanđelist Matej posebno naglašava ulogu Josipa. U ostvarenju Božjega nauma spasenja, Josip je ključni lik kao Isusov zakonito-pravni, premda ne i biološki otac. Isus se ukorjenjuje u Izabranu narodu i kraljevskome Davidovu rodu po Josipu kao Davidovu sinu i upravo tim riječima započinje prvi neobični posjet anđela Gospodnjega u Josipovu snu: Josipe, sine Davidov. (Mt 1, 20)
Prevažna je činjenica u Isusovu zemaljskome rodoslovlju (Mt, 1-17), da je Isus po Josipu Davidov sin. Od Abrahama i Davida, kroz tri puta četrnaest naraštaja, ulančanih ljudskim zagrljajima i porodima, Isus je ušao u Josipov dom. Pod Josipovim očinskom zaštitom, rođen je sin Djevice.
O Josipovu životu kanonska evanđelja ne govore puno, ne bilježeći niti jednu njegovu izgovorenu riječ. Kao šutljivi i pravedni muž poslušan na glas anđela Gospodnjega, koji mu se tri put objavljuje u snu, Josip je utjelovljenome Bogu očinski nadjenuo ime Isus (Mt 1, 21) i po nekom otajstvenu redu ostvario duboko jedinstvo plodnosti i djevičanstva, bračnoga stanja i posvećenoga života.
Ružica Pšihistal