Od dana kad je izabran za rimskog biskupa, „kojeg su braća kardinali doveli s kraja svijeta“, papa Franjo je u centru pažnje svjetske javnosti, kako one crkvene, tako i one koja je „žedna i gladna“ svoga svagdanjega obroka neobičnosti, ekskluzivnosti, i, po mogućnosti, senzacionalnosti.
Zato ne čudi činjenica da se svaka Papina riječ, svaka misao, svaka propovijed svaki intervju sagledava i analizira sa svih strana, pa ni ocjene i procjene nisu jedinstvene.
Zato je knjiga „PAPA FRANJO o životu i vjeri“ – Razgovor Francesce Ambrogetti i Sergia Rubina s Jorgeom Bergogliom, koju je upravo objavio „Verbum“ dobro došla, i rado ju preporučujemo svakome tko želi živjeti svoj kršćanski, katolički identitet puninom u ovom, iznimno važnom vremenu.
Knjiga je to razgovora dvoje talijanskih novinara s kardinalom Jorgeom Bergogliom, koji je, po njihovim saznanjima, bio „tik do izbora“ za Papu tijekom konklava 2005. nakon smrti pape Ivana Pavla II. Objavljena je 2010. a sada je ponuđena i čitateljima hrvatskog jezika, u prijevodu sa španjolskog Maje Tančak.
Predgovor počinje riječima:“Nikada dosad u ove dvije tisuće godina, koliko je meni poznato, nije jedan rabin pisao predgovor knjizi misli katoličkog svećenika. Prigoda je tim značajnija jer je riječ o nadbiskupu Buenos Airesa, argentinskom primasu i kardinalu kojega je u kardinalski zbor uvrstio Ivan Pavao II.“ Na kraju uvoda je zabilježeno: Buenos Aires, 23. prosinca 2009. rabin Abraham Skorka
Da bismo shvatili svu važnost i osebujnost ovog predgovora – potrebno je pročitati knjigu „O NEBU I O ZEMLJI“ koja je razgovor između dvojice velikih autoriteta dviju iznimno značajnih vjerskih zajednica u Argentini: kardinala Katoličke Crkve, nadbiskupa Buenos Airesa Jorge Bergoglia i rabina Židovske zajednice – Abrahama Skorke. U toj knjizi ova dvojica prijatelja razgovaraju o vrlo bitnim temama suvremenika, vjernika obje vjerske zajednice, i u tim razgovorima vidimo veliko međusobno poštovanje, iznimnu usuglašenost u mnogim problemima svijeta u kojem nam je živjeti, ali se ni jedan od njih ne ustručava reći ni ono u čemu se ne slažu.
Razgovori dvoje istaknutih talijanskih novinara s kardinalom Bergoglijem su djelomično korišteni u prvoj knizi koja je objavljena o papi Franji, odmah po njegovu izboru, tako da oni koji su pročitali tu knjigu naći na mnoge iste tekstove, životne situacije, stavove, obiteljske prilike Papina djetinjstva i mladosti, ali usto, i kulturološke, političke i sociološke prilike koje su globalne i kao oceani – zapljuskuju obale gotovo svih zemalja svijeta. Zanimljivo je da i mi u Hrvatskoj na mnogim stranicama lako prepoznajemo probleme i pojave o kojima se u knjizi govori, bilo u pitanjima novinara, ili u odgovorima nadbiskupa. Tako doznajemo, naprimjer, da su japanski crtani filmovi djeci bliži nego pripovijedi njihovih baka i djedova, i, vrlo prepoznatljivo, da je 68% bolovanja učitelja uzrokovano psihičkim problemima uzrokovanim radom u razredu, u kojima više ne mogu biti autoritet, jer su roditelji uvijek na strani svoje (problematične) djece, a ne učitelja. Naravno, papa Franjo je i kao kardinal bio protiv ovakvog stava roditelja. Kad govori o politici, korupciji, grijesima krađe, laganja, i rješavanju problema, čini nam se da slušamo naše teologe – tako je jasan i odlučan. „Ne samo zbog objektivnih uvjeta koji su prouzročili ovu strašnu današnju nezaposlenost (uvjeta koji su anstali, ne terba to nikad prešutjetim kao oblik zajedničkog života koji dobit svrstava iznad pravde i prava) nego i zbog mentaliteta „ „snalažljivosti“(još jedan tipičan anš izum!) koji je postao dio naše kulture. „Omastiti se“ i „zbrisati“….na najpreči i najlakši način. „Ruka ruku mije“….“Nitko se od rada nije obogatio“ …vjerovanja su što idu u prilog kulture korupcije koja je, bez sumnje, blisko povezana s takvim „prečicama“, kojima su mnogi pokušali zaobići zakon što nalaže da se kruh zaradi u znoju lica svojega.“(str. 191.)
Papa govori vrlo jasno, tako da se mnoge njegove rečenice lako mogu pamtiti i čitati kao aforizmi. To se danas, kad ima svoj Twitter vrlo lijepo uklapa u njegovo komuniciranje s mladim čitateljima, a ima ih na milijune.
Pročitati knjigu „Papa Franjo o životu i vjeri“ je danas kao čitati Pavlove poslanice: on govori strasno, ležerno, osobno kao Pavao priznaje „Jadan li sam ja čovjek“! Usto, iz svake misli, rečenice, stava vidi se koliko voli svoju domovinu, svoj narod, svoju Crkvu i iznad svega Isusa Krista, svoju Ljubav i Njegovu Majku, tako da je na kraju knjige molitva argenstinskih biskupa za Argentinu, koja završava pjesnički:
“Ti nas sazivaš. Evo nas, Gospodine,
Blizu smo Mariji
Koja nam iz Lujana poručuje:
Argentino!Pjevaj i koračaj!
Isuse Kriste, Gospodaru povijesti, mi te trebamo“
Amen
Rekla bih, i Papu Franju, kojeg je Duh Sveti darovao Crkvi – trebamo!
Ana Penić