Pročitajte prekrasno promišljanje o našem voljenom pastiru, p. Areku, daru Duha Svetoga za Grad Osijek i veliki blagoslov za nas, studente.
“…vidimo posve novu i neočekivanu vjeničku studentsku scenu, koja nas veoma raduje.”
“Prelijepo je vidjeti kako mladi ljudi, kao nekoć na osječko „korzo“ u grupama hrle u „svoju crkvu“, na klanjanje Isusu.”
“Zahvaljujemo mu što se odazvao pozivu Duha Svetoga i došao k nama. Marija i Duh Sveti su se ponovno našli zajedno u Osijeku – na blagoslov studentima i sve veću slavu Božju!”
U Osijeku je vjernički studentski život uz „svoga“ kapelana počeo živjeti u drugoj polovini šezdesetih godina prošlog stoljeća kad su grad počeli dolaziti mladi ljudi iz okolnih mjesta, te Hrvati iz Bosne i Hercegovine, kojima su Zagreb, Sarajevo ili Beograd bili preskupi za život i studij. 1968. godine otvoren je i prvi studentski dom. „Katedrala“ koja je u srcu grada, bila je prirodno središte vjerničkog života mladih ljudi koji su se spontano okupljali oko vlč. Ivana Šeše, kapelana kojemu je to bilo prva svećenička služba. Između mladih vjernika koji su u turbulentnim vremenima tražili Istinu i mladog svećenika brzo se stvorio „klik“, „strujni udar“ koji je rasvijetlio Osijek. Mjesečne Koncilske tribine, posebna studentska misa u „katedrali“ nedjeljom u 11.30h -danas bismo rekli, „kultno je vrijeme i mjesto“ druženja, dogovaranja, promišljanja postkoncilske Crkve i svoga mjesta u njoj, ali i međusobnog upoznavanja, zbližavanja, i početka nekih lijepih ljubavnih priča. Od tada je bilo normalno da „katedralni“ kapelan bude i studentski kapelan, premda nije bio posebno imenovan na tu službu.
Tek godine godine 2006. u Osijeku, koji je već više od dva desetljeća imao Sveučilište, za prvog sveučilišnog kapelana je imenovan p. Arek, Poljak, redovnik Kongregacije Duha Svetoga. Danas, šest godina kasnije vidimo da je p. Arek dar Duha Svetoga i blagoslov za osječke studente.
Došašvši u Osijek, u kojem nije nikoga poznavao, o kojem je vrlo malo znao, svoj rad sa studentima počeo je – klanjanjem svakog četvrtka u osječkoj župnoj crkvi sv. Petra i Pavla, danas konkatedrali. Klanjanja su bila iz tjedna u tjedan sve posjećenija, počinjala su u 20.30 i trajala su sat vremena. Vrijedno je spomenuti da o. Arek i sad svako klanjanje „odradi“ – na koljenima!
Danas, kad teče sedma godina njegova djelovanja – vidimo posve novu i neočekivanu vjeničku studentsku scenu, koja nas veoma raduje.
Prvih pet godina Patrova djelovanja među osječkim studentima imalo je i bogatu emotivnu stranu, kako za studente tako i za patra. Tu su stvarana iskrena prijateljstva, nekoliko mladih parova željelo je da ih upravo on vjenča, nekoliko mladića je iskreno ispitivalo svoju savjest i tražilo njegov savjet i putokaz – jesu li pozvani u svećeništvo. Jedan je mladić odlučio postati redovnik Kongregacije Duha Svetoga. Kad je ta generacija mladih ljudi diplomirala, i svatko pošao svojim putem – na trenutak se činilo da je nastao duhovni vakuum. Razišli su se i pjevači, koje je jedan student okupljao, i glazbenici koji su obogaćivali ne samo tjedna klanjanja, nego i mjesečne Tribine na Ekonomskom fakultetu, koje je o.Arek sa studentima okupljenima oko DUHOSA organizirao. DUHOS je najprije bio samo web-portal (Duhovnost osječkih studenata), 2010. je organizirana kao udruga baš zato da može legitimno promoviarti kršćanski, katolički identitet u gradu i na Sveučilištu.
Predmnijevam da je njihovom kapelanu bilo teško rastati se s njima, „svojom prvom duhovnom djecom“. Jer jedna, ma kako lijepa etapa životnog puta je bila završena i nova, zrelija, neizvjesnija, ali još važnija – ozbiljan, pravi život je bio pred njima. Iz iskustva razrednice znam kako je teško rastati se s učenicima koji završavaju školu, i oduprijeti se osjećaju – praznine u duši! Sve lijepo, pa i ono manje lijepo, sva ljudska raspoloženja, suživot s mladim ljudima koji se iz dana u dan, iz godine u godinu mijenjaju, odjednom prestaje!
S novom generacijom – uči se ispočetka. Ali – dolaze novi učenici, novi studenti, novi izazovi, i uvijek – posve drugačiji. Razrednik, profesor, pogotovo svećenik, sveučilišni kapelan, ispovjednik, ponovno se nalazi na početku – pred njim su novi mladi ljudi sa svim svojim iskustvima, nadama, tajnama, bolima, i nikad se ne zna koja su njihova očekivanja – od škole, od fakulteta, od profesora, od njega svećenika. Pred tajnom mladog čovjeka koji mu je povjeren i sveučilišni kapelan osjeća se nemoćnim! Kreativnost, maštovitost, volontiranje studenata u gotovo svim socijalnim ustanovama u gradu, besplatni tečajevi stranih jezika, glume, kućne njege, molitvena grupa profesora s različitih fakulteta – sve je to tijekom prvih pet godina pokrenulo mnoga dobra u Osijeku…
Nova generacija studenata donijela je „Oluju Duha Svetoga“. Crkva sv. Ćirila i Metoda, u Divaltovoj ulici, Osječanima je uvijek „negdje između“, sad se pokazala providnosno smještenom – između dva studentska doma. Nakon samo godinu dana (2010/2011.) klanjanja u kapelici Snježne Gospe u Donjem gradu, prostrana crkva sv. Ćirila i Metoda pokazala se pravim mjestom susreta. Već drugu godinu, svakog utorka navečer, od 20-21 sat, crkva je puna! Prelijepo je vidjeti kako mladi ljudi, kao nekoć na osječko „korzo“ u grupama hrle u „svoju crkvu“ na klanjanje Isusu. I sam iznenađen tolikim mladićima i djevojkama koji jednom tjedno nađu vremena za zajedničko klanjanje, ali i drugi, molitveni susret onih koji se mole za čist mladenački život i predbračnu čistoću – o.Arek i u tome vidi nadahnuće i dar Duha Svetoga, koji i njega samoga raduje i nadahnjuje.
Znakovito je da su upravo studenti DUHOS-a organizirali prvu javnu tribinu u Osijeku o Spolnom odgoju u okviru Zdravstvenog odgoja koju Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta želi nametnuti svim učenicima javnih škola, da su oni kreatori „Duhovnog kutka“ na Filozofskom fakultetu u Osijeku, da mnogo jednostavnije i prirodnije, kao mladi katolički intelektualci djeluju u gradu, nego su to predhodne generacije radile. Osjećaju se sigurnije, otvoreniji su i samopouzdaniji nego njihovi roditelji i pogotovo, nastavnici u vrijeme komunizma. Njihov kapelan, koji od 1.rujna 2011. kaže da su sad studenti oni koji ga potiču na molitvu, na post, na ispovijed, na čitanje sv.Pisma, na bdijenja. Tako je osim bdijenja za Duhove, ove godine (ponovno) bilo i novogodišnje bdijenje, s blagoslovom u samu ponoć, te nastavkom druženja za Novu godinu u radosti, pjesmi, igri i – bez alkohola!
Pater Arek, blagoslov je za Crkvu u Osijeku. Stranac je, i time spontano uvodi ono što svaka akademska zajednica, kao i Crkva trebaju – duboko proživljen osobni, nacionalni, i kršćanski identitet koji je otvoren za one druge – drugačije, i s njima spreman stvarati novi svijet. Zanimljivo je da su zaštitnici osječkih sveučilištaraca od početka – voljeni Ivan Pavao II i hrvatski intelektualac, mladi dr. Ivan Merz, obojica u međuvremenu proglašeni blaženima. Blaženi Ivan Pavao II i blaženi dr.Ivan Merz sigurno duhovno prate i blagoslivljaju osječke studente, njihove profesore, i njihovog kapelana.
Na kraju, ali ne najmanje važno, svi studenti koji su se, i koji se danas okupljaju oko o.Areka – iskreni su štovatelji Blažene Djevice Marije. Sa štovanjem i hodočašćenjem Majci Božjoj Čenstohovskoj, koje je ponio iz svoje obitelji o. Arek je nastavio pobožnošću i hodočašćem Majci Božjoj Aljmaškoj, koje organizira svake godine u znak zahvalnosti u Marijinu mjesecu svibnju.
U ime Malih Marija, čestitam mu Dan posvećenog života (koji se slavi 2.2.), zahvaljujem mu što se odazvao pozivu Duha Svetoga i došao k nama. Marija i Duh Sveti su se ponovno našli zajedno u Osijeku – na blagoslov studentima i sve veću slavu Božju!
Ana Penić