Telefonski poziv…“Čitam Vaše tekstove na web stranici „Obitelj Malih Marija“…Molim Vas, podignite me duhovno, ohrabrite me, recite – što je Vama Marija, možete li posvjedočiti neko čudo u svom životu?“ čujem s druge strane glas očito mlade žene.
Pitanja kao bujica… Usred dana, usred posla, ne baš važnoga, ali vrlo meditativnoga…Skupljala sam lišće koje je palo s drveta ispred kuće i razmatrala i odjednom trebam odgovoriti sasvim konkretno na sasvim konkretna pitanja. A baš mi je bilo lijepo: kako je to čudesno: lišće različitih veličina i suhoće, ali i svaki pojedini list, točno znaju kad treba izaći na površinu, kad zazeleniti, kad treba požutjeti, kad otpasti i kad se, sljedećeg proljeća – ponovno, novo, svježe, zeleno – pojaviti. I to sve unatoč ljudskoj okrutnosti da cijelo stablo okuje asfaltom i postavi parkirališta oko njega. Stablo, koje se razgranalo u krošnju tako raskošno, živi samo od sunca na nebu i korijena u zemlji. I ničega više! I tako od prvog dana kad je ispred kuće bilo posađeno… Meditacija se sama „sklapa“: tko je sadio silne prašume, tko u šumi skuplja otpalo lišće, kako ovo drvo i sva drveća na svijetu slijede zakone koji su im u biće upisani i – tako od početka svijeta. Svako stablo mi je, na neki način, slika Presvetog Trojstva: točno možemo vidjeti i definirati što je korijen, što stablo, što krošnja (lišće, plodovi), a ipak – tek zajedno čine jedinstvenu cjelinu, i ne mogu niti živjeti, niti biti plodonosni ako nisu istim unutarnjim životom povezani. Može li korijen lipe, recimo, bez stabla i krošnje, bez sunca i zraka, bez sjemena, koje u njemu postoji – donijeti prepoznatljiv plod baš lipe? Ne može. I stablo bez krošnje i korijena je posve besplodno. Ni krošnja bez stabla i korijena ne može živjeti – brzo usahne i bespovratno je mrtva, kao i plodovi. Koliko smo puta vidjeli da se cijele grane s lišćem i plodovima zbog vjetra odlome od stabla i ubrzo usahnu. To mi je zaista lijepa slika i Presvetog Trojstva i plodonosnosti zajedništva Crkve. Zbog svega ovoga – skupljanje lišća je jednostavno – prelijepa meditacija puna sadržaja koji obogaćuju dušu i čine ju bezmjerno zahvalnom, a dan vedrim i radosnim.
I sad, odjednom, gdje je tu Marija? Odgovorite odmah, telefonom.
Pokušala sam se pribrati. Pitanje me je zateklo. Zaista, što je meni Marija?
Pa mlada djevica Marija iz Nazareta, Josipova zaručnica, Isusova Majka, rođakinja Marije Kleofe, teta Isusova rođaka Jakova apostola, nećakinja starice Elizabete, prijateljica Marije iz Magdale, udovica u domu Ivana apostola, zaručnica Duha Svetoga, te nadahnuće i srce Lukina evanđelja – moj je uzor, moj identitet i sva moja radost. Bez te, biblijske Marije, bez njezina djevičanskog materinstva Sina Božjega, bez njezine „duhovne oporuke“ – njezina „Veliča duša moja Gospodina“, bez njezina identiteta – mlade djevice, zaručnice, supruge i majke, udovice, prognanice, rođakinje, prijateljice, sav moj život, ali i život tolikih žena tijekom povijesti i suvremenog svijeta – bio bi običan, prozaičan život – neudane žene. Jedna bi se žena slavila kao briljantna socijalna radnica, a danas je to blažena Majka Terezija, druga, Chiara Lubich, kao socijalna i kulturna djelatnica – a zaslužne žene koje su se bavile prosvjetiteljskim radom, kao časne sestre uršulinke u Varaždinu, ili Milosrdne sestre sv. Vinka Paulskog u Osijeku, koje su u Osijeku od početka vodile osječku bolnicu, te otvarale škole, dječje vrtiće i obdaništa bile bi samo – dobrotvorke. Ali – sve ove žene, kao i tisuće, i milijuni drugih, upravo su u Mariji iz Nazareta prepoznale svoje životno i Božje poslanje – i tako su stvorile i još uvijek stvaraju prekrasna djela milosrđa, kulture, prosvjete, duhovnosti i ljepote, da su postale neprocjenjivo bogatstvo cijeloga svijeta, te prepoznatljivi dio katoličkog identiteta… Sjetimo se samo naše – mučenice s.Lukrecije Mamić, koja je u svom misijskom poslanju u Africi – ubijena prije tri godine! Njoj je Gospa bila sve, sve je s Njom činila, a kao redovnica je činila prekrasna djela na tri kontinenta: u Europi, Južnoj Americi i Africi – do mučeničke smrti, 27. studenoga 2011. u Burundiju, gdje je tada živjela.
Marija je meni sve! Ona je moj identitet i u svakoj životnoj situaciji mogu se prepoznati u Njoj. Evanđelja nam ne donose ni jedan njezin uspjeh, ali govore o mnogim poniženjima. .Ipak, nikada nije opovrgla svoje riječi: “Blaženom će me zvati svi naraštaji!“ Zato joj predajem svaki svoj neuspjeh i svako životno iskustvo. S druge strane, znam, kad god me savijest opterećuje – Njoj se mogu s povjerenjem obratiti jer je strpljivo i milosrdno „utočište grešnika“ i velika utjeha posrnulim životnim gubitnicima. Ona je nježna majka koja nikada nikoga nije odbila! Njezine posljednje riječi zapisane u Evanđelju upućene su poslužiteljima u Kani Galilejskoj: “Što god vam kaže, učinite!“ Te riječi uvijek me vode k Isusu, i od Njega očekujem konkretna uputstva za svakodnevni život, za budućnost, za ostvarenje nadahnuća Duha Svetoga i za svakodnevnu – radost! Nema ni jednog područja ni u mom života, ni u životu suvremene žene u kojoj bi Marija bila stranac ili samo promatrač. Svakome je bezmjerno blizu i vjerujem da svakoga od nas tolikom ljubavlju ljubi da bismo, kad bismo toga u potpunosti bili svjesni – plakali od ganuća.
Mlada je gospođa ipak tražila neko čudo kojem bi mogla posvjedočiti sve što govorim. Rekla sam sa smiješkom da sam, kao što je je papa Benedikt rekao jednom novinaru „običan kršćanin“ bez nekog vidljivog čuda, ali je meni sav moj život čudo. Čudo je što sam živa, što imam dvije ruke, dvije noge, što sam doživjela ovaj dan, što su mi i danas ponuđena različita životna iskustva, ali ni jedno nije bez Božjeg dopuštenja, premda ne vjerujem da su sva – Božja volja. Svaki novi dan nova je šansa da Isusu, Mariji i Duhu Svetome pokažem da imam povjerenja u njihovo vodstvo i njihovu blizinu. Možda je simpatičan jedan detalj: od sedmog razreda osnovne škole, kad su u našoj župi bile pučke misije, na prijedlog misionara da svaki dan izmolimo „Tri Zdravomarije za čistoću“ i subotom ne jedemo meso kao znak ljubavi, Gospi sam to obećala i održala. Ni na svadbama, ni na različitim svečanim prigodama, nisam subotom jela meso…Danas to nije nikakav problem – prihvaćena sam kao vegetarijanac. Tijekom korizme od gimnazijskih dana nastojim ne slušati radio i ne gledati TV, a umjesto toga – čitati Bibliju. I – stvorile su se lijepe navike, koje ostavljaju dovoljno vremena za druge, korisnije stvari. Ipak, postoje novi izazovi i zamke. Internet, na primjer…Mislim da bih cijeli dan i noć mogla provesti „googlajući“, a da to ni ne primjetim! Ali – to sigurno nije nikakvo čudo. Danas mladi vjernici poste o kruhu i vodi dva puta tjedno kao najnormalnije. Ipak, možda je čudo ovo: u mojoj obitelji svi su dobili zaposlenje snagom molitve i vjere u Božje vodstvo, a ne snagom mita! E, to je već zanimljivije! Da objasnim: „To je plod pouzdanja u Marijin zagovor i vjera u Isusove riječi da se sam Otac Nebeski brine za nas, da ni jedna vlas s naše glave ne pada bez njegova znanja, da se ne brinemo tjeskobno za sutra“. To je plod osobnog dostojanstva djeteta Božjega: „Bog zna da ja postojim i to mi je dovoljno“, draga mi je uzrečica sv. Ivana XXIII. Svaki mito, svako podmićivanje je rušenje dostojanstva koje je Bog dao čovjeku po rođenju, jer smo začeti i rođeni kao njegova djeca, ali je i vrijeđanje Boga izraz nevjere i prijezir Njegova očinstva. Rječju – to je djelo „ubojice čovjeka od početka“, Sotone! A Bog nam je dao tolike znake da se brine za nas! Dao nam je maštu, kreativnost, hrabrost, marljivost! Uvijek se sjetim što je je glasnogovornik UN-a prilikom jednog razgovora za „Vjesnik“, u mrtvom i jezom ispunjenom Vukovaru 1997., kad sam ga pitala što su Srbi radili u Gradu, koji je bio jednako sablasno mrtav, razoren, pun stakla, ruševina, jeze i užasa kao i kad su Hrvati i svi nesrbi istjerani 1991., odgovorio:“Svi vi iz bivših komunističkih zemalja naučili ste da vam država riješi sve životne probleme: da vam osigura posao, stan, zdravstveno osiguranje i mirovinu. I zaboravili ste biti kreativni, maštoviti i poduzetni!“ Zamislila sam se…Pogledajmo Svetu Obitelj. Je li Josip imao stalno zaposlenje? Je li imao sigurne prihode? Je li imao zdravstveno osiguranje? Kome se Gospa u Guadalupi, Lurdu i Fatimi ukazuje? Po kome širi Radosnu vijest o Isusovoj neizmjernoj ljubavi? Uvijek bira djecu i prezrene, odbačene, one bez ikakve sigurnosti…Ona je uvijek uz najslabije i oni s Njom i s Isusom, po Duhu Svetom – spašavaju svijet od vječne propasti. To nije lagan put, ali je jedini spasonosan. S Marijom i Isusom uza se – uvijek je to radostan put za one koji idu njime! Zato je meni Marija – sve! Nadam da sam objasnila i zašto!
Ana Penić|duhos.com