Gospin svibanj završava prelijepim blagdanom:
POHOD BLAŽENE DJEVICE MARIJE ELIZABETI
Posljednjeg dana Marijina mjeseca svibnja, Crkva slavi Pohod Blažene Djevice Marije Elizabeti. Ove dvije žene – jedna mlada zaručena djevojka, svjesna da je postala majka Sina Božjega, a druga staričica, radosna što joj je Bog podario majčinstvo u vrijeme kad mu se više nije nadala. Isusovo djevičansko začeće u tijelu mlade zaručene žene predivan je čin Božje ljubavi i stvaralaštva. Začeće Ivana Krstitelja u tijelu njegove majke, dragocjen je dar ostarjelim supružnicima, njihovoj bračnoj vjernosti, ljubavi i pouzdanja u Božje vodstvo. Svako dijete u svom tijelu nosi „genetski kod“ majčinih i očevih nasljednih svojstava. Marija svojim velikodušnim odgovorom anđelu „Neka mi bude po riječi tvojoj“, pristaje svoje tijelo, dušu, prošlost i budućnost darovati na raspolaganje Bogu i Duh Sveti ju svojim zagrljajem, svojim stvaralačkim činom, čini majkom. Po svom tijelu Isus nasljeđuje „genetski kod“ samo svoje majke, ali i sav genetski materijal, tjelesni i duhovni identitet svoga naroda i rađa se kao muškarac, kako je anđeo i navijestio. Ivan Krstitelj plod je bračne ljubavi i sav je, i tijelom i dušom, nositelj Božjih obećanja izraelskom narodu. Po majci i ocu – on je dijete čiji je „genetski kod“ jednoga naroda, kojemu je obećana mesijanska uloga među svim narodima svijeta.
Blagujući Isusovo tijelo u Euharistiji, mi blagujemo Marijino tijelo i poput nje, nosimo Sina Božjega. Rijetko razmatramo kako je Marija Isusu u svom tijelu podržavala život i davala mu sve što je potrebno da bi rastao i napredovao kao svako drugo ljudsko dijete do „punine vremena“ – svoga rođenja. U isto vrijeme, kako se tijekom trudnoće mijenjalo Marijino tijelo i tijelo njezina sinčića, tako je i Duh Sveti u njoj mijenjao njezinu dušu. Iz dana u dan Marija je sve obilatije „kušala“ plodove Duha Svetoga – mudrost, vjeru, radost i pouzdanje u Boga. Prihvaćajući ih, sve je više rasla u ljubavi, dobroti, miru i blistavom, ničim zamućenom, optimizmu. Sve je više postajala „Ona koju će svi naraštaji zvati blaženom“ jer joj „Bog učini velika djela“ i jer on „raspršuje oholice umišljene, a uzdiže neznatne“. I danas, kad molimo ovaj njezin hvalospjev, duša i srce se razigraju od ganuća. Staričica Elizabeta druga je strana ovog biblijskog zlatnika. Ona svojim iskazom oduševljenja „Blagoslovljen plod utrobe tvoje“ nastavlja misao koju je započeo anđeo Gabrijel: „Zdravo Marijo, milosti puna…“ . Elizabeta i Marija svojim su razgovorom i ushitima zapravo isplele najljepši molitveni vijenac: „Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom! Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus!“
Marijin je odgovor na taj pozdrav veličanstveni hvalospjev: „Veliča duša moja Gospodina“, koju sve osobe posvećenog života svaki dan s ljubavlju govore dok mole večernju molitvu iz Časoslova. Molitva Zdravo Marijo vezivno je tkivo svake krunice koju, na veliko iznenađenje mnogih i u Crkvi, sve više mladih vjernika prepoznaje kao pravu, prekrasnu i snažnu molitvu koja preobražava život iznutra i daje mu vrijednost.
Jedan američki katolički časopis piše o iznenađujućem uspjehu pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji, koje su prije 3 godine pokrenule mlade djevojke u jednoj srednjoj katoličkoj školi. Djevojke su jednostavno poželjele obnoviti drevne marijanske pobožnosti. Počele su sa starijim ženama koje se još sjećaju vremena kad je molitva Mariji bila dio svakodnevnog života katolika. U početku je bilo tek nekoliko djevojaka. Potom su im se pridružile i njihove prijateljice, jedna po jedna. Njih su slijedili mladići i tako je to preraslo u val pobožnosti među mladim vjernicima koji shvaćaju i kušaju kako je lijepo i radosno živjeti u moralnoj čistoći s Marijom i Isusom kao suputnicima u svakodnevnom životu. Sve brojnijim mladićima i djevojkama Marija je uzor i životni oslonac, a živjeti s njom postaje sve više privlačno.
„Budi kao Marija! Bit ćeš sretna!“ Sada je to putokaz i nadahnuće sve brojnijim mladim ljudima koji u njoj nalaze pravu radost. Staričica Elizabeta je u tom lijepom Marijinom duhovnom „filmu“ osoba radosti i mira, svjedokinja neprocjenjivog i neuništivog životnog optimizma onih koji bezazlenim i čistim srcem vjeruju Bogu da će na kraju uvijek sve biti dobro, bez obzira koliko to u stvarnosti izgledalo nemoguće! Ona je, poput onih starijih žena na početku priče, svojom ustrajnom molitvom i predanjem sigurno požurila ispunjenje Božjih obećanja.
Ova američka priča naših dana „natopljena“ je „biblijskim šarmom“ – starije su žene počele moliti za mlade, a mladi su po njihovim molitvama otkrili gdje su prave radosti!
Kardinal Suenens jednom je rekao: „Tko udiše Mariju, izdiše Duha Svetoga.“ Kad svojim molitvama, razmatranjima i životom slijedimo Mariju, „udišemo“ njezin identitet, a „izdišemo“ Duha Svetoga koji je – radost i mir! Mariji je darovana Elizabeta, a Elizabeta je darovana Mariji. Sve je tako prekrasno isprepleteno da je naš narod već odavno to shvatio – sve što je Božje, duhovito je! Rijetko smo svjesni da riječ duhovit dolazi od riječi Duhom ovit. Marija i Elizabeta istim su Duhom zagrljene, istim Duhom ovite i zato su nam obje, u svakoj životnoj dobi i situaciji, tako bliske i tako drage! Obje su istinski duhovite!
Ana Penić|duhos.com