Prisutni smo u svijetu u kojem znamo za svakakve promjene i izražena je velika dinamika – promjene u osobnom životu, napredovanje u školovanju, promjene društva, novi poslovi i obveze… Neizbježne su razne sezonske promjene, a danas se puno govori i o onima koje se ubrajaju u klimatske, političke, tržišne i tehnološke promjene.
Generalno gledano, poznato je kako ljudi teško prihvaćaju promjene iz straha koji dolazi zbog neizvjesnosti i nedovoljno znanja o tome što se događa, što se može dogoditi, te stavova o tome što oni (ne)žele da se dogodi. A tu je također bitan i osobni stav svakog pojedinca koji se odnosi na njegova očekivanja i predrasude, primjerice pozitivan ili negativan stav prema budućnosti.
Primjetite nervozu i ljutnju u ljudima oko sebe kada im se dogodi nešto na što nisu „navikli“ i što nisu očekivali. Čak i ako se dogodi beznačajna sitnica poput neočekivane gužve, ručka koji im nije po volji ili čak nečije otkazivanje poslijepodnevnog druženja, vrlo često se rađaju loše misli, panika, nezadovoljstvo i okrivljavanje.
Naše reakcije odraz su zrelosti i često realno ne vidimo vlastite postupke. Skloni smo čak se i snažno razočarati i samosažaljevati. Nemamo uvijek na umu misao kako je oko nas puno drugih ljudi sa njihovim osobitim željama, obvezama ali i ranama. Tako mi svojim odgovorima na promjene zapravo svakodnevno svjedočimo svoju vjeru i pokazujemo koliko smo osobe ljubavi – koliko se ponašamo onako kako bismo voljeli da drugi postupaju prema nama i uvažavaju naše potrebe.
Bog nas je u vjeri okupio na otvorenost životu i pozvao nas je na kontinuitet u našim životima i radu. Dao nam je darove da se razvijamo i da stvaramo. A ukoliko se strpljivo oslonimo na Njega i priznamo si svoju nemoć kontroliranja, On za svakoga neprestano otvara prave prilike i područja. Promjene gledamo sasvim drugačije i život promatramo kao skladniju cjelinu.
Upravo nas vjera uči kako su promjene pozitivna stvar jer se u vjeri težimo promijeniti u smislu napredovanja i spoznavanja. A isto tako i u ostalim područjima u životu uvijek možemo napredovati i biti bolji. Kako postupno sve više upoznajemo Boga i pouzdamo se, promjenama pristupamo drugačije. Bog nam otvara oči tako da u životu sabrano kročimo u nove prilike. I prema tome, promjene i rast u vjeri nam donose drugačiji odnos prema promjenama u ostalim područjima u životu. Postaje nam jasnije kako su promjene nove mogućnosti i ne možemo ih se bojati.
Najveći dar prihvaćanja promjena s povjerenjem u Gospodina jest biti svjesnim kako mi sami ne znamo što je za nas najbolje: čovjek je biće velikih mogućnosti i darova koje često teško prepoznaje, a jedino okruženje koje ga ne sputava i oslobađa u njemu najveći potencijal je ono koje dolazi od Boga.
S.D.