„Ženo puna i prepuna milosti! Od preobilja tvoje punine zaliveno, sve je stvorenje živnulo. Djevice blagoslovljena i preblagoslovljena, tvojim blagoslovom blagoslovljena je sva priroda: nju, svoje stvorenje, blagoslovi Stvoritelj, da ona stvorenje, blagoslivlja svoga Stvoritelja….
Bog je, dakle, otac svega stvorenoga, a Marija je majka svega uspostavljenoga. Jer, Bog rodi Onoga po kome sve postade, a Marija porodi toga istoga po kome je sve spašeno.“
Iz Propovijedi sv. Anzelma, biskupa
(Služba čitanja, blagdan Bezgrešnog začeća)
Bio je početak školske godine. Prvačići su se tek privikavali školskom dnevnom redu: preobuvanju, školskom zvonu, ponašanju prije i poslije nastave. Bio je petak poslijepodne, zadnji je sat već odzvonio. U hodniku je ostala samo jedna djevojčica učenica prvog razreda. Već je nekoliko puta uzalud pokušavala zavezati vezice svojih patika u mašnicu. Jednostavno nije znala kako se to radi. Pored nje je stajao ravnatelj škole i neko ju je vrijeme sa simpatijama promatrao. A onda je malena dignula glavu i rekla mu: “Zašto samo gledaš? Vidiš da ne mogu sama. Zaveži mi patike.“ Ravnatelj se zbunjen sa smiješkom, sagnuo i djevojčici u trenu riješio problem. Ona je sva sretna potom odlepršala s torbom na leđima, da stigne svoje prijatelje koji su s njom istim putem išli svojim kućama. Ravnatelju je to bio – događaj za pamćenje.
Djevojčica dakako, nije znala tko je gospodin kojemu se tako slobodno obratila. Ona je bezazleno, djetinje slobodno s njim razgovarala i dobila je njegov praktični odgovor, rješenje problema kojeg nije znala riješiti: vezanje vezica na patikama u mašnicu. Da su se bilo koji profesor ili profesorica našli u sličnoj situaciji (recimo s automobilom), pretpostavljam da bi ravnatelj bio zadnja osoba u školi koju bi zamolili za pomoć.
Ova djevojčica, prelijepih zlatnožutih uvojaka oko pravilnog lica i živih, smeđih očiju ilustracija mi je susreta Gospe i anđela kojeg joj je Gospodin poslao da joj navijesti životni, sudbonosni plan s njom. Sigurna sam da je mlada Marija iz Nazareta, baš kao ova djevojčica bila toliko bezazlena, takve poniznosti i čistoće srca da je bez ikakve zadrške, nakon prvog šoka kada je vidjela anđela Gabrijela, s njim razgovarala posve ravnopravno, kao ova djevojčica s ravnateljem škole! Ta Marijina bezazlenost, neznatnost, to povjerenje u Nebeskog Oca i njegov plan s njom takav je da i danas zadivljuje. I njoj se kao prvoj stvorenoj ženi nudi posredno, preko anđela (sigurna sam da je zmija samo metafora đavolske zlobe i lukavosti ) nešto nezamislivo veliko; prvoj ženi anđeo lukavstva i prijetvornosti, „anđeo smrti“ nudi da „bude kao Bog“, a mladoj Djevici Mariji iz Nazareta anđeo Gabrijel priopćuje da ju sam Bog poziva – da bude Majka Božja! I pri toj neshvatljivoj, privilegiranoj ponudi ona s anđelom (ne s nekim sitnim vijećnikom ne s rabinom, ili bilo kojim autoritetom s kojim je mogla dolaziti u dodir u Nazaretu) razgovara – ravnopravno! Ne znam bi li se itko od nas ponašao tako spontano, slobodno i opušteno, tražeći odgovor na ono što nam nije jasno, da nam se na ulaznim vratima pojavi najviši društveni ili crkveni autoritet i zamoli da ga pustimo u kuću jer nam ima reći nešto sudbonosno važno! Mlada Djevica, koja je od najranijih dana svojih sjećanja sjala sjajem bliskosti s Bogom, sada je zasjala i sjajem svoje poniznosti. Zahvaljujući toj njezinoj poniznosti mi znamo njezin odgovor anđelu: “Neka MI bude po riječi Tvojoj“.
Sjetimo se početka stvaranja: Bog izgovara Riječ, a Riječ izgovorena – po Duhu Svetom stvara sve što postoji u svemiru, na Zemlji, u Zemlji, u vremenu i bezvremenu! „Pin“ stvaranja je, kako nam govori Knjiga Postanka: “Neka bude!“ Marija, mlada djevica, nakon što joj je anđeo objasnio što se od nje očekuje govori posve jasno i spremno: “Neka MI bude!“ Ta rječica, ta dva slova „MI“, taj pasivni, podanički odnos pun povjerenja, odanosti i ljubavi naspram Boga ključ je cjelokupne sudbine čovječanstva i cijelog svemira! Po tom pasivu po kojem se Marija zauvijek podlaže Bogu, po tome „Neka MI bude!“ zauvijek je promijenilo kako čovječanstvo tako i cijeli svijet, cijeli svemir i jedino je rješenje svih problema čovječanstva!
Taj „Neka MI bude“ izvor je Gospine ljepote, koja je uvijek jednostavno –neshvatljiva i nedokučiva svakome tko je zagledan u sebe, zaljubljen u sebe, u svoje talente, u svoje sposobnosti, u svoje uspjehe i svoja očekivanja, dok na druge gleda s visoka s prezirom i s omalovažavanjem. Takav je i takvi su uvijek i u vijeke vjekova – gubitnici! I s ove i s one strane vječnosti!!
Gospina ljepota je ljepota Zaručnice iz Pjesme nad pjesmama, ljepota Žene o kojoj govore psalmi o kojoj toliko govori svjetska umjetnost svih epoha i svih kultura jer je ljepota žene uvijek povezana s ljepotom majčinstva. Ipak, svaka ljepota žene osim Marijine – ima pečat ranjivosti, krhkosti i bolnosti : to je uvijek „estetika boli, privremenosti i smrtnosti“. Jedino Marija bez istočnog grijeha začeta, prihvaća bol i patnju svoga materinstva s tolikom poniznošću i predanjem Ocu, da je i samo Presveto Trojstvo „prisilila“ da se smiluje čovjeku i pomogne mu, kao što je djevojčica koja nije znala zavezati svoje vezice u mašnu prisilila ravnatelja škole da se sagne, da postane mali kao ona i s ljubavlju joj pomogne riješiti problem i tako joj pomoći potrčati svojim prijateljima koje je voljela.
Mi Marijina djeca, dokle god bezazlenog srca i otvorenih ruku dolazimo k njoj sa svim svojim problemima koje ne znamo riješiti, s onom bezazlenošću koju je djevojčica imala, možemo biti sigurni da će se Ona zauzeti za nas. Ona koja je bez istočnog grijeha začeta, a ipak neshvatljivo ponizna, neznatna i draga „službenica Gospodnja“, uvijek je uz nas i s nama prignuta da nam bude bliža, izmolit će od Boga svaki blagoslov koji nam je potreban i sada i zauvijek!
„Jer, istoga po kome Bog porodi Onoga bez kojega uopće ništa ne postade, a Marija porodi toga istoga bez kojega ništa dobro ne postoji.“ S jednostavnom službenicom Gospodnjom, bez grijeha začetoj i na nebo tijelom i dušom uznesenoj i Njezinim Sinom, uskrsnulim Bogom i bratom našim Isusom iz Nazareta – mi smo uvijek i zauvijek – pobjednici!
„O Marijo, bez grijeha istočnoga začeta, moli za nas, koji se Tebi utječemo“ ponavljajmo svakodnevno da bi svakodnevno bili neodoljivo dragi i lijepi kao ONA koja je uvijek SVA LIJEPA!
Zauvijek!
Ana Penić