Rasprave o Gospodnjoj molitvi svetoga Ciprijana, biskupa i mučenika
Živimo kao hramovi Božji, da Gospodin u nama trajno prebiva. Nek se naši čini ne otuđe od Duha te mi, koji smo započeli biti duhovni i nebeski, ne mislimo i ne radimo ništa drugo doli ono što je duhovno i nebesko jer je i Gospodin sam rekao: „Koji mene slave, proslavit ću ih; koji mene preziru, bit će prezreni.“ I blaženi je apostol rekao u jednoj svojoj poslanici: „Niste svoji jer ste kupljeni otkupninom. Proslavite dakle Boga u svojemu tijelu.“
Zatim velimo: „Sveti se ime tvoje“ – ne kao da time želimo Bogu da bi ga naša molitva posvetila, nego velimo zato što od Gospodina molimo da njegovo ime bude posvećeno u nama. Uostalom, tko bi mogao Boga posvetiti, kad on sam posvjećuje? Ali zato što je sam rekao: „Budite sveti jer sam i ja svet“, molimo i tražimo da mi, koji smo na krštenju posvećeni, ustrajemo u onome što smo počeli biti i to molimo danomice. Potrebno nam je svakidašnje posvećenje da se mi, koji danomice griješimo, uzmognemo od grijeha očistiti neprestanim posvećivanjem.
DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE
Volja je Božja ono što je Krist činio i učio. Poniznost u životu, postojanost u vjeri, iskrenost u riječima, pravednost u činima, milosrđe u djelima, red u čudorednim postupcima, ne činiti nepravdu, a učinjenu nepravdu podnositi, biti u miru s braćom, ljubiti Boga svim svojim srcem, ljubiti ga jer je Otac, bojati ga se jer je Bog, ništa ne pretpostaviti Kristu jer ni on sam nije ništa pretpostavio nama, nepodvojeno prianjati uz njegovu ljubav, odvažno i pouzdano prigrliti njegov križ kad se treba boriti za njegovo ime i njegovu čast, riječima očitovati postojanost kojom ga ispovijedamo, u mukama pouzdanje kojim koračamo naprijed, u smrti strpljivost kojom ćemo biti okrunjeni – to znači željeti biti Kristov subaštinik, to znači vršiti Božje zapovijedi, to znači ispunjavati Božju volju.
Ana Penić