Iz propovijedi pape Franje, u Domu sv.Marte, 23. studenoga 2017.
Kulturološka i ideološka kolonizacija ne podnosi razlike, čineći sve istim, a rezultira progonom čak i vjernika – istaknuo je papa Franjo u svojoj propovijedi na jutarnjoj misi koju je slavio u Domu sv.Marte.
– – –
„Treba znati razlučivati novosti“, govori Sveti Otac. Dolazi li ova novost od Gospodina, Duha Svetoga, Božjega korijena ili od grešnog izdanka? Prije se nije smjelo ubijati djecu, a danas to nije problem te je to grešna novost! Prije su razlike bile jasne, kao što ih Bog stvori, stvorenje se poštovalo; no danas smo mi pak moderni. Stvari se ne razlikuju toliko i onda se one miješaju – upozorio je papa Franjo.
Papa je u propovijedi napomenuo da postoje tri temeljne vrste progona: jedan je prvenstveno vjerski progon, druga je vrsta vjersko-politička poput Tridesetogodišnjeg rata ili Bartolomejske noći, dok je treća vrsta progona čisto „kulturalna“, naime kada dođe nova kultura koja želi sve učiniti novim i uklanja tradicije, povijest i vjeroispovijed jednog naroda. Upravo tom tipu progona bio je izložen Eleazar koji je suđen na smrt zbog svoje vjernosti Bogu.
Božja novost, naprotiv nikad ne pregovara i ona ima vrijeme, a ne samo trenutak – reče Papa, odbacivši time mode navodne modernosti. Ideološka i kulturološka kolonizacija – nastavio je Sveti Otac – vidi samo sadašnjost, niječe prošlost i ne gleda u budućnost. Živi u trenutku, a ne u vremenu i stoga nam ne može ništa obećati. Takvo ponašanje da se sve učini jednakim i poništi razlike teški je grijeh bogohule protiv Boga Stvoritelja. Svaki put kada dođe do takve ideologizacije griješi se protiv Boga Stvoritelja jer nastoji promijeniti stvorenje kako ga je On stvorio. Protiv tog grijeha postoji samo jedan lijek – svjedočanstvo, odnosno mučeništvo.
Eleazar time na sebe preuzima samožrtvu misleći na budućnost, na spomenik svog vlastitog svjedočanstva koje je postalo obećanje plodnosti za mlade. Tako je ono postalo korijenom koje život daje drugima. Papa Franjo je na kraju pozvao da si pred oči stavimo Eleazarov primjer kako bi nam pomogao u trenucima zbunjenosti pred kulturološkom i duhovnom kolonizacijom koja nam se nudi.