Zrno gorušičino, najmanje od sveg sjemenja, metafora je kojom Isus „mjeri“ vjeru svojih učenika. Neznatno gorušično zrno optimalna je težina naše vjere.
Minimalistički zahtjev, rekli bismo. Jer, manje/lakše od toga teško je zamislivo. A opet to malo, najmanje od svega – gotovo ništa – čini čuda, određuje i oblikuje sav naš život.
Autentična vjera smije i može biti krhka, izložena i nezaštićena, ali ne može mirovati. Vjera ne započinje i ne može živjeti kao apstraktna (mislena) imenica nego kao konkretno, iskustveno povjerenje Onomu koji me poznaje u ljubavi i kojega na neki način poznajem ja, kao kretanje tjerano žeđi za izvor vodom, kao trajno privlačenje. Željna dinamike rasta – kao zrno gorušice – vjera traži živo, nemirno srce koje imaju svi tražitelji Božjega lica i upravo njih čeka blagoslov mira.
Piše: prof.dr.sc. Ružica Pšihistal